Ako bih održao samo jednu propovijed …

Gilbert Keith Chesterton – Ako bih održao samo jednu propovijed

Naslov: Ako bih održao samo jednu propovijed ...

Naslov originala: If I had only one sermon to preach … (1929.)

Prevoditelj: dr. sc. Zrinka Dragun

Ilustrator: Gilbert Keith Chesterton

Nakladnik: Arcarius, Zagreb

Godina izdanja: rujan, 2022.

Uvez: tvrdi

Broj stranica: 64

Format: 15 x 19 cm

Cijena: 84,00 kuna 

 

KUPI KNJIGU

Knjiga sadrži dva eseja
1. Ako bih održao samo jednu propovijed …
2. Opirati se mamuzama

Naslovi originala:
1. If I had only one sermon to preach … (1929.)
2. Kicking against the goad

Na korici knjige je prikazana Župna crkva svete Marije i Svih Svetih u Beaconsfieldu, gdje je Chesterton živio od 1909. godine.

Knjiga je ilustrirana s 12 crteža preuzetih iz knjige Gilberta Keitha Chestertona Greybeards at Play (1900.)

Citati iz knjige:

Ponos je otrov toliko jako otrovan da truje, ne samo vrline, nego čak i druge poroke.


 

I svi mi zapravo znamo kako izvorni grijeh ponosa na druge grijehe djeluje neobično umrtvljujuće i otvrdnjujuće.


 

Čovjek može biti prirodno lijen i prilično neodgovoran; može zanemarivati brojne dužnosti jer je nemaran, a prijatelji ga i dalje mogu razumjeti, sve dok je ta nemarnost doista nepromišljena. Vražje je djelo kada se to pretvori u promišljenu nemarnost.


 

Bilo bi lako istaknuti kako je čak i škrtac, koji se napola srami svoga ludila, čovječniji i suosjećajniji nego milijunaš koji se hvali i razmeće svojom pretjeranom škrtošću te ju naziva zdravim razumom i jednostavnošću i napornim životom. 


 

Meni je to nevjerojatno, što u suvremenom svijetu, koji neprekidno brblja o psihologiji i sociologiji, o tiraniji kojom nas ugrožava nekolicina slaboumne dojenčadi, o alkoholnom trovanju i liječenju neurotičara, o pola stotine stvari koje se približavaju temi, ali ju nikada ne pogađaju – nevjerojatno je što ti modernjaci stvarno imaju tako malo za reći o uzroku i liječenju moralnog stanja koje truje gotovo svaku obitelj i svaki krug prijatelja. 


 

Najopakije djelo na ovome svijetu simbolizirano je, ne vinskom čašom, već zrcalom; a ne obavlja se u pivnicama; već u najprivatnijoj od svih privatnih kuća, a to je kuća zrcala.


 

...ja bih svoju propovijed započeo govoreći ljudima neka ne uživaju u sebi samima. Rekao bih im neka uživaju u plesovima i kazalištima i radosnim vožnjama i šampanjcu i kamenicama; neka uživaju u jazzu i koktelima i noćnim klubovima, ako već ne mogu uživati ni u čemu boljem; neka uživaju u bigamiji i provalama i u bilo kojem drugom zločinu koji postoji, radije nego u toj drugoj alternativi; ali neka nikada ne nauče uživati u sebi.


 

Ljudska su bića sretna sve dok zadrže sposobnost doživljavanja i sposobnost reagiranja na vanjske poticaje s iznenađenjem i zahvalnošću.


 

Ponos se sastoji od toga da čovjek svoju osobnost postavlja kao jedini test, umjesto da kao test postavi istinu.


 

Ponos je kada mislimo kako nešto izgleda loše jer ne izgleda poput nečega što je svojstveno nama.


 

Dakle, u sveopćem zamagljivanju jasnih i idejnih standarda, u današnje se vrijeme među mladićima (a moguće i djevojkama) doista javlja sklonost oslanjanju na taj osobni test, jednostavno zbog nedostatka bilo kakvog vjerodostojnog neosobnog testa.