Pjesnik i luđaci

Oni iznuđivači i lihvari, što tlače siromahe u mojoj rodnoj dolini, nisu uspjeli pronaći nikakav smutljivi zakon kako bi me spriječili da oslikam boje njihovih duša u paklu. Pa su podmitili vas i još jednoga jeftinog doktora da me smjestite u ludnicu. Znam kakva ste vi vrsta čovjeka. Znam da ovo nije prvi prljavi trik što ste ga izveli kako biste pomogli bogatašima da se izvuku iz škripca. Vi biste za one koji vas plaćaju napravili sve. Možda i ubijali nerođene.

Pjesnik Phineas Salt bio je čovjek koji je pokušao ovladati svime u nekoj pomami slobode i svemoći. Pokušao je sve osjetiti, sve iskusiti, zamisliti sve što bi moglo ili što ne bi moglo biti. I otkrio je, kao što su otkrili svi ljudi poput njega, kako je ta neograničena sloboda sama po sebi ograničenje. To je poput kruga, koji je istovremeno i vječnost i zatvor.

"Nisu li ti ljudi bili sretniji od vas?"
Gale je, postavivši pitanje, na trenutak zastao, a potom nastavio. "Nisu li, zapravo, pjevali više pjesama, i plesali više plesova, i pili vino s više pravoga veselja? To je bilo zato što su vjerovali u zlo. U zle uroke, možda, u zlu sreću, u zlo u pozadini raznovrsnih glupih i neukih simbola; ali ipak u nešto protiv čega se treba boriti. Oni su, ako ništa drugo, stvari doživljavali kao crne i bijele, i život vidjeli kao bojno polje koje on i jeste. Ali vi ste nesretni jer ne vjerujete u zlo te smatrate filozofskim vidjeti sve u istome svjetlu sive.”

Čovjek koji ima hrabrosti reći da je pogriješio mora se suočiti s najgorom mržnjom; mržnjom onih koji misle da je u pravu.

"Ako mi ljudi kažu kako ne razumiju uistinu što govorim ... ako kažu da ne mogu vidjeti tako jednostavnu istinu, da je za čovjeka najbolje da bude čovjek, da je opasno dodjeljivati samomu sebi božanske časti ... ako kažu kako to sami ne vide, već zamišljaju da je to neka vrsta misticizma proizišlog iz moje glave, tada sam ja osobno ponovno u opasnosti. U opasnosti sam da pomislim nešto što bi moglo biti luđe i gore nego da pomislim da sam Svemogući Bog."
"A ja i dalje ne razumijem", rekao je nasmiješeni liječnik.
"Pomislit ću da sam jedini čovjek zdravoga razuma", reče Gabriel Gale.

Daleko bih radije živio u lijepoj, tihoj, osamljenoj ludnici nego u intelektualnim klubovima punim neintelektualnih ljudi, koji svi brbljaju besmislice o najnovijoj filozofskoj knjizi.

Možda mislite da sam lud poput njega; i rekao sam vam da sam istovremeno nalik njemu i posve drugačiji od njega. Poput njega sam jer i ja znam poći na luda putovanja na kakva polaze takvi mahniti umovi, i podržavam njegovu ljubav prema slobodi. Drugačiji sam od njega jer, hvala Bogu, obično mogu ponovno pronaći svoj put kući. Luđak je onaj tko izgubi svoj put i ne može se vratiti.

A bakar je dvadeset puta finiji od zlata. Zašto bakar nije najdragocjeniji metal, pitam se?"

Zastao je na trenutak, a potom zamišljeno rekao:

"Bi li bilo prihvatljivo, pitam se, čovjeku koji ček mijenja za zlato, umjesto toga dati bakrenjake te mu objasniti kako oni posjeduju više bogatih tonova zalaska sunca?"

Što više vidim od svijeta, i što više ljudi upoznam, ili knjiga pročitam, ili na što više pitanja odgovorim, sve više se vraćam sa snažnijim uvjerenjem onim mjestima gdje sam rođen ili gdje sam se igrao kao dječak, sužavajući svoje krugove poput ptice koja se vraća u gnijezdo. To mi se čini završetkom svih putovanja, a posebice najluđih putovanja ... doći kući.

 

... kada anđeli pognu svoje glave prema dolje, znamo da dolaze odozgo. Jedino onima koji dolaze odozdo nosovi su uvijek u zraku.

Svijet je okrenut naopačke. Svi smo mi okrenuti naglavce. Svi smo mi muhe što gmižu po stropu, i vječna je milost što ne otpadnemo.