
Naslov: Kvartet kreposnih kriminalaca
Naslov originala: Four Faultless Fellons (1930.)
Prevoditelj: dr. sc. Zrinka Dragun
Nakladnik: Ognjište, Zagreb
Godina izdanja: siječanj, 2018.
Uvez: tvrdi
Broj stranica: 268
Format: 15 x 21 cm
Cijena: 147,00 kuna
Roman sačinjava serija od četiri isprepletene novele čiji su središnji likovi uključeni u ubojstvo, prijevaru, krađu i izdaju.
»Kvartet kreposnih kriminalaca« odnosi se na četiri čovjeka koji dijele jedno neobično svojstvo: svi su krivi za zločine koje su namjerno počinili kako bi spriječili još gore zločine. Tehnički, oni su krivi, ali duhovno su nedužni. Neobično, zabavno, izvrsno napisano, i prepuno Chestertonovih tipičnih paradoksa (u kojima nema ničega tipičnog).
… prvi prijevod na hrvatski jezik …
Citati iz knjige:
Pretpostavljam, kao što sam već rekao, kako je većina nas krivo shvaćena, na ovaj ili onaj način.
Sve je to krasno, te priče da ljubav sve pobjeđuje, i da sila nije rješenje i tome slično. Ali ja sam silom otvorio ovaj sef: nikada nisam naišao na sef koji sam mogao otvoriti samo ljubavlju prema onome što se nalazi unutra.
Ne možeš pokrenuti modernu revoluciju, niti bilo što moderno, bez novca.
I učinilo im se oboma da se nešto slomilo ili je bilo odriješeno, zadnja veza s kaosom i noći, zadnja nit mreže nekog opirućeg Ništavila koje sprječava stvaranje, i Bog je načinio novi vrt i oni su stajali živi na prvim temeljima svijeta.
... nemate pojma kako je lako obmanuti doista prosvijećeni, obrazovani moderni grad, koji je naviknut na novine i slične stvari.
Zapravo, općenito sam otkrio kako ljubaznošću mogu postići sve što želim.
Ali čak i ako od umjetnosti i poezije nema nikakve koristi, iz toga ne slijedi da one nemaju vrijednost.
Oh, zar ne razumiješ? Zar ne razumiješ kako su plitki svi ti moderni ljudi, kada ti govore kako ne postoji nešto poput okajanja ili ispaštanja, kad je to jedina stvar za kojom cijelo srce žudi pred grijesima ovoga svijeta?
Zakopao je glavu u ruke te nakon kratke šutnje rekao uz snažan uzdisaj: 'Amor Vincit Omnia.'
Istina je da smo se mi posvetili novoj vrsti detektivske priče - ili, ako hoćete, detektivske službe. Mi nismo u potrazi za zločinima, već za prikrivenim vrlinama.
Isto je tako jedino pravedno reći da, kada zastrašivanje zataji, ne preostaje ništa drugo osim podmićivanja.
Sveznalice su često neupućene. Često su posebno neupućene u svoju neupućenost.
... ni od koga ne možete tražiti da Vam kaže istinu o Vama samima.
Teškoća je u tome," rekao je, "što je bitne stvari nemoguće opisati. Riječi zvuče pogrešno kada opisuješ takve stvari.
Premijer je ustao nekontrolirano uzrujan, jer profesionalni reformatori ne vole slušati o drastičnim reformama.
Političari i financijeri stvarali su nešto poteškoća, osjećajući kako im održavanje obećanja ne bi smjelo postati navika.
Za čovjeka od znanosti, greška je kada omaškom postane razumljiv.
Puno slušamo u današnje vrijeme o opasnostima nevinosti, puno toga lažnog i malo istinitog.
U nekim je trenutcima bilo uistinu dvojbeno, bi li tetku trebalo svrstati u pogodnosti ili nepogodnosti.
Zaboravljaš da sam ja liječnik. Ja, u svakom slučaju, imam odgovornost prema javnosti." "A sada znam da si gad i podlac," rekla je. "Oni uvijek imaju odgovornost prema javnosti.
Volio je samoću, jer je to bio jedini savršeni način da čini ono što mu se sviđa.
Nikada u povijesti nije bilo takvog vremena, u kojemu je nekolicina značila tako puno, a većina tako malo.
... tamno svjetlucanje police za knjige govorilo je kako se nacionalnu književnost ne bi smjelo olako izgubiti te kako ju je nemoguće zamijeniti ...
Vi nam govorite mnogo toga o evoluciji i usponu čovjeka. Vi ljudi od znanosti vrlo ste nadmoćni, naravno, i ništa u vezi vas nije dio legende. Vi ne vjerujete u rajski vrt. Vi ne vjerujete u Adama i Evu. Iznad svega, vi ne vjerujete u zabranjeno drvo." Liječnik je odmahnuo glavom u napola šaljivom negodovanju, ali drugi je nastavio s istom svečanom čvrstoćom pogleda. "Ali ja Vam kažem, uvijek imajte u svome vrtu zabranjeno drvo. Uvijek imajte u svome životu nešto što ne smijete dodirnuti. U tome je tajna ostajanja vječno mladim i sretnim.
On je lažac, nedvojbeno," rekao je učitelj sumorno. "A to je vrlo opasno stanje novinarstva i javnosti, kada jedino lašci govore istinu.
Kao što je zmije i štapove progutala zmija Aronova, Kao što je sami Bog veći od bogova, Kao što je svaka zvijezda pred jednim suncem bijedna, Riječi su mnoge, ali Riječ je jedna.
Vaše Veličanstvo i ostala gospodo, ako vam u ovome trenutku prijete gromovi iz vama nepoznatih izvora, a možda i pad cijele vaše nacije uslijed strane invazije i unutrašnje pobune, za to u velikoj mjeri možete zahvaliti sebi samima.
S naše točke gledišta, uvijek je veliki problem u svakome ubojstvu, što učiniti s tijelom. Pretpostavljam kako je ta činjenica mnoge ljude spasila od toga da budu ubijeni. Činjenica, da su svojim neprijateljima opasniji mrtvi nego živi.
Svaka od tih mrskih slučajnosti izazivala joj je duhovni udar, do te mjere da je skoro naglas zaplakala, kada je o tome razmišljala. U međuvremenu, ostatak njenog uma neprestano je kružio u željeznom krugu takve paklene logike. Ponavljala si je ponovno i ponovno da se ponaša morbidno, a zatim si je govorila ponovno i ponovno kako je morbidna samo zato što je luda. Ali ona nije bila ni najmanje luda, bila je samo mlada, a tisuće mladih ljudi prolazi kroz takve faze noćnih mora, i nitko za to ne zna i ne pomaže im.
Na vrhu nekoć zlosretnog stabla, mala je ptica iznenada zapjevala, a u istome trenutku veličanstveni je jutarnji vjetar s juga navalio na vrt, savijajući sve njegovo šiblje i grmove te djelujući, kao i povjetarac kada prolazi iznad suncem obasjanog lišća, kao da tjera sunčevu svjetlost ispred sebe u moćnim valovima. I činilo im se oboma da se nešto slomilo ili je bilo odriješeno, zadnja veza s kaosom i noći, zadnja nit mreže nekog opirućeg Ništavila koje sprječava stvaranje, i Bog je načinio novi vrt i oni su stajali živi na prvim temeljima svijeta.
Dragi moj momče, a ti si hladni i racionalni čovjek od znanosti," reče Windrush opušteno. "U kakvim se praznovjerjima ti valjaš! U kakvoj srednjovjekovnoj tami promišljaš po čitave dane! Ja sam samo jadni, neostvarivi, pjesnički sanjar, ali uvjeravam te, ja se nalazim na jasnom danjem svjetlu. Zapravo, nikada nisam bio udaljen od njega, čak ni onda kada ste me smjestili u onaj ugodni mali sanatorij na dan ili dva. Bio sam ondje posve sretan, a što se tiče luđaka, no, došao sam do zaključka kako su oni znatno zdraviji od mojih prijatelja izvan ludnice.
Vjeruj mi, nisu maštoviti ljudi oni koji polude. Nisu oni ti koji su mahniti, čak ni kada su morbidni. Njih uvijek iz loših snova mogu probuditi šire perspektive i sjajnije vizije - upravo zato što su maštoviti. Ljudi koji polude su nemaštoviti. Tvrdoglavi, hladnokrvni ljudi u kojima ima mjesta za samo jednu ideju i koji ju shvaćaju doslovno.
Već je objašnjeno kako se Pavonijom upravljalo po prosvijećenim modernim načelima. To bi značilo da je kralj bio omiljen i bez ikakve moći; od naroda izabrani premijer bio je neomiljen i umjereno moćan; načelnik tajne policije bio je znatno moćniji, a tihi i inteligentni mali bankar, kojemu su svi dugovali novac, bio je najmoćniji od svih.
Kroz najgore što čovjek može zamisliti ostvaruje se ono najbolje, što čovjek ne može ni zamisliti." "Bojim se da ne razumijem," reče mlađi partner. "Prolazite kroz najgore na putu do najboljeg, kao što prolazite zapadom na putu prema istoku," rekla je, "i doista postoji mjesto, na stražnjoj strani svijeta, gdje su istok i zapad jedno. Zar ne osjećate kako postoji nešto toliko strahovito i mahnito dobro, da mora djelovati loše?" On ju je blijedo gledao, a ona je nastavila, kao da naglas razmišlja. "Bljesak na nebu stvara mrlju u vidnom polju. A napokon," dodala je, gotovo šapćući, "sunce je bilo pomračeno, jer je jedan Čovjek bio previše dobar da bi živio.
Bio sam na kraju svijeta, i među šljamom zemlje; bio sam među svakakvim odrpancima, koji nisu imali gotovo ništa za dati i koji su to često bili vrlo neskloni dati. Mahao sam brodovima u prolazu i dovikivao putnicima u prolazu, i nesumnjivo su me zbog toga iskreno proklinjali. Ali nikome nikada nije bilo čudno što sam tražio pomoć. Zasigurno nitko nije smatrao zločinom, što sam vikao prema brodu dok sam se utapao, ili puzao prema logorskoj vatri kada sam umirao. U svim tim divljim morima i pustim mjestima, ljudi su doista prihvaćali kao posve prirodno da moraju spasiti one koji se utapaju i one koji umiru. Nikada nisam zaista bio kažnjen što sam siromašan, sve dok nisam došao u civilizirani grad. Nikada nisam bio proglašen kriminalcem zbog traženja sućuti, sve dok se nisam vratio kući.
Draga moja djevojko, s tvojim je bratom sve u redu, jednako kao i s tobom. On je samo ono, što nazivaju zaštićenim neurotikom, što je njihov uvijeni način da kažu kako on ima posebnu vrstu kože, na koju se ne hvata glazura javnih škola, već samo sklizne poput vode s patkinih leđa. Vjerojatno i bolje za njega, dugoročno gledano. Ali čak i ako pretpostavimo da doista ostane malo više poput djeteta, nego većina nas. Postoji li nešto naročito strašno u vezi djeteta? Zadrhtite li, kada pomislite na svoga psa, samo zato što je sretan i što Vas voli, a ipak ne može izvesti četrdeset i osam Euklidovih teorema? Biti pas nije bolest. Biti dijete nije bolest. Čak ni ostati dijete nije bolest; ne poželite li ponekad da svi možemo ostati djeca?
'Sjećaš li se kada smo se prvi put sreli i razgovarali o Chauceru i lancu na kojemu je upisano Amor Vincit Omnia?' I bez pomicanja očiju ili ruku s mjesta na kojemu su počivale, ponovio je početne Tezejeve riječi o sakramentu braka iz Vitezove priče, a kako je izgovorio te plemenite riječi, kao da su dio živog jezika, tako ću ih i ja ovdje zapisati, na muku književnih komentatora: '... Prvi Pokretač svega što postoji, Ljubavni lanac isprva kad spoji, Ishod mu velik bje i težnja krasna, A razlozi i svrha dobro jasna.' A zatim se brzo sagnuo prema njoj; a ona je shvatila zašto joj je taj vrt uvijek izgledao kao da skriva tajnu i iščekuje iznenađenje.