Frank Heller: ULAZE TRI UBOJICE

Frank Heller – Ulaze tri ubojice

Naslov: Frank Heller: ULAZE TRI UBOJICE

Naslov originala: Tre mördare inträda (1939.)

Prevoditelj: dr. sc. Zrinka Dragun

Nakladnik: Ognjište, Zagreb

Godina izdanja: ožujak, 2021.

Uvez: tvrdi

Broj stranica: 264

Format: 15 x 21 cm

Cijena: 126,00 kuna

KUPI KNJIGU

Frank Heller, pravim imenom Martin Gunnar Serner (1886.-1947.), bio je prvi međunarodno poznati švedski pisac kriminalističkih romana.

 

Kriminalističkim romanom „ULAZE TRI UBOJICE“ Heller odaje počast velikanima kriminalističkog žanra, Gilbertu Keithu Chestertonu, Dorothy L. Sayers i Freemanu W. Croftsu, koristeći njihove književne detektive, oca Browna, lorda Petera Wimseya i inspektora Frencha kao uzor trojici svojih detektiva, Šveđaninu docentu Lutjensu, Norvežaninu pjesniku Ebbu i Dancu bankovnom ravnatelju Trepki. Skandinavska trojka na prijedlog jedne nakladne kuće osniva Skandinavski kriminalistički klub, čija je svrha birati najbolje detektivske romane za skandinavsku čitateljsku publiku (i Chesterton, Sayers i Crofts bili su članovi Istražiteljskog kluba, koji je osnovan 1930. godine i čiji je prvi predsjednik bio G. K. Chesterton). No, igrom slučaja, prilikom svoga prvog sastanka u Mentonu na Francuskoj rivijeri, trojka se suočava sa zločinom u kojemu značajnu ulogu igra i Napoleon te za čije rješavanje svaki od njih odluči primijeniti istraživački pristup svoga omiljenog knjiškog detektiva. Uronite u ovu zabavnu i uzbudljivu kriminalističku priču i saznajte hoće li najbolji rezultati u otkrivanju ubojice biti ostvareni metodologijom oca Browna, lorda Petera ili inspektora Frencha. A k tome, saznajte ponešto i o Napoleonovom progonstvu i njegovim zadnjim danima na Svetoj Heleni.

Citati iz knjige:

Da je stranac stupio u sobu smatrao bi ga mladim studentom, jer je toliko dječačkog bilo u licu pod plavom kosom. A ipak je to bio čovjek koji je napisao pola tuceta svezaka pjesama koje su ga učinile najomiljenijim pjesnikom u zemlji, u kojoj ne samo da se ljubi lirika nego se ona stvarno i kupuje. On je sam za odmaklih noćnih sati običavao izjavljivati: »Ova je kuća kupljena za imenice, namještaj za pridjeve, a porez plaćaju glagoli i prilozi.


 

'Prvi je uvjet, da bih mogao čitati detektivsku pripovijest, da u njoj bude humora!' reče Christian Ebb.


 

Novac upravlja svijetom i, kako je jedan rimski car u staro doba primijetio, on ne miriše! Pa ni onda, kad se na nj prilijepe krv, palež i otrov! Primaju ga jednako rado u banci kao i u trgovini krznima i u barovima


 

Upravo je nevjerojatno koliko i dan danas ima takvih ljudi, koji žele popraviti svijet. Ali većina njih zaboravlja jedno, a to je popraviti sebe same!


 

Pedeset tisućljeća ... a zar je zapravo toliko velika razlika između ljudi koji su lomili medvjeđe kosti kako bi mogli isisati moždinu, i onih koji su objedovali iz srebrnih zdjela u Monte Carlu, nakon što su pokušali isprazniti banku? Nisu li obje vrste bile jednako spremne na sve, ako se radilo o zadovoljavanju njihovih potreba i strasti?


 

Dragi pjesniče, nema na svijetu mnogo toga što je nemoguće.


 

Cilj, naravno, ne smije nikada opravdavati sredstva.


 

Kad je naš prijatelj pjesnik iznio problem trojice braće, pomislio sam na jedan redak iz Shakespearea, koji mi se uvijek činio neobično sugestivnim. Nema ga u tekstu, to je uputa za pozornicu koju možete naći u »Macbethu«. Ona u svojoj elizabetanskoj kratkoći glasi ovako: »Ulaze tri ubojice.« Ne saznaje se kako se ta trojica zovu, nego samo njihov broj i njihov zadatak u drami. Ne bi li to bio dobar naslov za roman, kakav bismo trebali izabrati za skandinavsko čitateljstvo?


 

U carevo se doba lijevo nalazila knjižnica — on je bio poznat kao neumorni čitatelj, pa je čak i na putu do Waterlooa sa sobom nosio putnu knjižnicu od sedam stotina svezaka.


 

Svaki je od članova zamišljenog odbora imao nekog svog sveca zaštitnika u detektivskoj literaturi, uz kojega mu niti jedan drugi nije vrijedio. Christian Ebb ustrajao je kod Sayerove i njenoga lorda Petera Wimseyja, bankovni ravnatelj kod inspektora Frencha iz knjiga Willsa Croftsa, ali docent Lütjens samo se smješkao lordu kao i inspektoru, izjavivši kako za njega postoji samo jedan istražitelj kriminalističkih tajni, naime Chestertonov otac Brown.


 

A dosada je, Ebb, majka svih poroka.


 

Uzrečica „De mortuis nil nisi bene“ i tako dalje, je glupost. Vi znate jednako dobro kao i ja da je to ostatak iz doba animizma. Ljudi su se bojali da bi pokojnik mogao čuti kad se o njemu ružno govori, pa bi se mogao javiti živima. Niste li već primijetili da postoji još jedna vrsta ljudi o kojima čovjek ne želi govoriti zlo — mislim, naime, na zubare. Ili ste možda već sreli nekoga, tko vas nije uvjeravao da je njegov zubar nenadmašan? Čovjek se boji iduće prigode kad će ponovno morati sjesti na mučiteljsku stolicu!