Družba dugog luka

Druzba dugog luka

Naslov: Družba dugog luka

Naslov originala: Tales of the Longbow (1925.)

Prevoditelj: dr. sc. Zrinka Dragun

Nakladnik: Ognjište, Zagreb

Godina izdanja: lipanj, 2018.

Uvez: tvrdi

Broj stranica: 230

Format: 15 x 21 cm

Cijena: 126,00 kuna 

KUPI KNJIGU

»Ove priče odnose se na djela za koja se smatra da ih je nemoguće počiniti; da je nemoguće u njih povjerovati; te, što i sam iznureni čitatelj može glasno povikati, da je nemoguće o njima čitati.«

»Tako počinje roman zasnovan na načelima distributizma, Družba dugog luka, u kojemu jedan muškarac pojede svoj šešir, drugi zapali Temzu, svilene se torbice proizvode od svinjskih ušiju i svinje lete. I tko onda kaže da je distributizam dosadan?

Družba dugog luka štiti zemlju, pronalazeći nove načine za obavljanje starih stvari, kako bi se stare stvari i dalje mogle obavljati.

Čine to naglašavajući osnovne, nepromjenjive istine. Na primjer, svi se ožene, jer, kako kaže zapovjednik Blair, 'Ne možete imati obiteljsku farmu, bez obitelji.'«

… iz osvrta Dalea Alhquista o knjizi 'Družba dugog luka'

… prvi prijevod na hrvatski jezik …

Citati iz knjige:

Prilično je uznemirujuće kada luđaci samo tako odjednom postanu normalni.


Hood je bio jedan od onih ljudi što ih knjige gotovo doslovno zgrabe i progutaju, poput čudovišta s čeljustima od kože i papira. Nije bilo pretjerano reći da je upao tako duboko u knjigu kao što bi neoprezni putnik mogao upasti duboko u močvaru ili u neku čudnu tropsku biljku ljudožderku; samo što je u ovome slučaju putnik bio opčinjen te se nije ni opirao. Iznenada bi usred rečenice postao tih i nastavio čitati; ili bi iznenada počeo strastveno čitati naglas, raspravljajući se s nekim u knjizi, a da se pri tome ne bi obraćao nikome u sobi. Iako obično nije bio nepristojan, znao bi odlutati kroz salone drugih ljudi prema njihovim policama s knjigama te bi se u njima, moglo bi se reći, izgubio, poput nehajnog obiteljskog duha.


Nasuprot toj sveopćoj anarhiji prekršenih obećanja, mala je organizacija Družba Dugog Luka stajala čvrsto i odano i pouzdano. Dugolukaši su postali poznati pod nadimkom Lažljivci. Posvuda je poput pjesme bila ponavljana dosjetka ili krilatica, 'Jedino Lažljivci govore istinu.'


Ljudi kažu, 'Pih, pjesnik je u oblacima. Isto tako je i munja.'


... u dubini svojih duša neki su od nas DOISTA vjerovali kako bi mogla postojati odanost i takva ljubav na koju bi žena bila posve spremna čekati čak i do kraja svijeta.


... nemojmo dopustiti da nas razdvoje ljubomore i sitne ambicije.


... čovjek će raditi strahovito naporno, kad nešto jako želi ...


... vjerujte mi, došlo je vrijeme kada treba biti mahnit. Svi smo mi bili i previše krotki.


Klub je morao dobiti nekakvo ime, pa su promišljeniji i nepristraniji među njima, koji su klub sagledali staloženo i kao cjelinu, razmotrili to pitanje zrelo promislivši, i napokon svoje malo društvo prozvali Ludnicom.


Vjerujem da smo počinili strašnu pogrešku. Nismo trebali poludjeti svi odjednom. Trebali smo ludjeti naizmjence. Tada bih ja mogao biti sablažnjen njegovim ponašanjem ponedjeljcima, srijedama i petcima, a on bi mogao biti sablažnjen mojim ponašanjem utorcima, četvrtcima i subotama. Ali zaista nema nikakve moralne koristi kada poludiš, a nitko nije sablažnjen.


Nisu oni neoženjeni zato što su stari. Stari su zato što su neoženjeni.


Možda i jesam svadljiv momak. Ali svađe su ponekad dobra stvar.


Jer sav taj pretjerano praktični pritisak i užurbanost našega vremena uvijek su u posljednjem trenutku i na duge staze krajnje nepraktični.


Što bi ti rekla kada bih ja preokrenuo svijet i nogom kročio na Sunce i Mjesec?" "Rekla bih", odvrati Joan Hardy, još se uvijek smiješeći, "kako ti je potreban netko da se brine za tebe.


"Znam što nam je potrebno," započe Pierce uzbuđeno. "Znam i ja," prekine ga Hood. "Potreban nam je razuman čovjek." "Nije ga baš lako naći u današnje vrijeme," reče stari vojnik.


Kada se dogodi prava revolucija, to neće biti spomenuto u novinama.


U svim je postojećim društvenim organizacijama prevladavalo univerzalno nepovjerenje, koje ih je pretvorilo u prašinu nepovezanih atoma. Kakva je bila korist ponuditi ljudima veće plaće, kad oni nisu vjerovali da će ih ikada primiti ...?


... uvijek postoji neka razlika između ekscentričnosti starijeg muškarca koji se suprotstavlja svijetu i entuzijazma mlađeg muškarca koji se nada da će ga promijeniti.


Jer naše suce ne sputavaju nikakvi uskogrudni propisi; oni su napredni, poput dr. Huntera, te u načelu ostvaruju saveze s naprednim silama svoga vremena, posebno s onima koje bi lako mogli susresti kad iziđu van na večeru.


Ja osobno volim ljude koji su nalik živoj vatri; i, osim toga, oni su naoko ono najživlje čime ova stara zemlja raspolaže. A reći ću vam još nešto. Volim ljude koji se trude; a, vjerujte mi, oni se doista trude.


'Ne mislite da će kemikalije otrovati sve ribe koje ulovim, zar ne, doktore?' 'Ne, naravno da ne,' odvratio je Hunter kratko. 'Same će se prilagoditi prirodnom selekcijom,' reče Hood sanjalački. 'Razvit će organe prilagođene uljnom okruženju – naučit će voljeti benzin.'


"Obojica su raspolagala zdravim divljenjem ljepoti, kako kod dama, tako i krajolika; unatoč tome (ili vjerojatnije upravo zato) što su obojica bila prilično romantično privržena suprugama koje su oženili pod prilično romantičnim okolnostima."


Uzalud je profesor Hake održao niz popularnih predavanja, dokazujući nižim klasama kako bi im se dugoročno gledano ekonomski isplatilo poginuti u bitci.


Pretpostavljaš li kako muškarac poput tebe ne nosi svoju nacionalnost tako očito, kao nos na svome licu? Misliš li kako se muškarcu, koji je toliko beznadno Englez poput tebe, ne bi smijali u Americi? Ne možeš biti dobar Englez, a da ne budeš i dobra šala. Što si bolji Englez, to si veća šala; pa ipak, bolje je biti bolji.


Vlada je posvuda u procesu izgradnje cesta prihvatila glasoviti materijal "Nedrnda", koji nam je svima poznat iz oglasa, time istovremeno osiguravajući udobnost putnika i nagrađujući vjernog pristalicu, upućivanjem velike narudžbe g. Huggu. Kako je i nekoliko članova vlade bilo u posjedu dionica tvrtke Nedrnda, njihova je oduševljena suradnja na području javnih radova bila osigurana.


... zaista snažan čovjek je onaj koji može načiniti kalup i onda ga razbiti. Kada čovjek poput tebe iznenada uspije počiniti nešto takvo, nakon dvadeset godina rutine, samo kako bi održao svoju riječ, tada nekako zaista osjetiš da je taj čovjek muškarac i gospodar svoje sudbine.


Došli su na vrh brda i stali. Pod njima, crna je tvornica bljuvala svoj plavkasti dim u zrak; a na mjestu gdje se prije nalazila šuma, sada su bili redovi malih kuća nalik kutijama, izgrađenih od prljave žute cigle. Hood je progovorio. "A kada ugledate gnusobu pustošenja kako sjedi na najsvetijem mjestu – nije li to vrijeme u kojemu bi svijet trebao doći svome kraju? Volio bih da sada nastupi kraj svijeta; dok ti i ja stojimo na brdu.'


Ona je stvarno bila poput onih princeza o kojima čitate u keltskim pjesmama; s crvenom krunom načinjenom od kovrčavih vilinskih pramenova nalik plamičcima, i blijedim čarobnim licem koje je nekako djelovalo tanko i blistavo poput stakla; a mogla bi Vas navesti da slušate tišinu kao da slušate pjesmu. Kod nje to nije bilo pretvaranje, bila je to doista pjesma; ima takvih ljudi, ali malo ih je nalik njoj.


Kada je svijetu potreban križarski rat za neke javne ideale, najbolje će ga voditi slobodni muškarci bez obveza, poput franjevaca. Ali kada je riječ o borbi za privatno vlasništvo - iz toga ne možete isključiti žene. Ne možete imati obiteljsku farmu bez obitelji. Morate ponovno uspostaviti čvrsti kršćanski brak: ne možete imati izdržljive male posjednike uz svu tu skitničku poligamiju; harem koji se čak ni ne može nazvati domom.


Pobijedit ću Proročanstvo," uzviknuo je zvonkim glasom. "Usprotivit ću se znamenju svoga usuda i narugati se svojoj zlosretnoj zvijezdi. Oni koji su me nazvali promašajem, morat će priznati da sam uspio ondje, gdje je cijeli ljudski rod zatajio. Pravi junak nije onaj tko je dovoljno odvažan da ispuni predviđanja, već onaj tko je dovoljno odvažan da ih ospori.


Onoga trenutka kada ljudi poput tebe vide čovjeka kako sjedi pored rijeke sa štapom, osjete luđački poriv da ga pitaju što je ulovio. Ali kada ti odeš u veliki lov, kako ti to zoveš, nitko te ne pita što si ulovio. Nitko ne očekuje da kući doneseš nilskog konja za večeru. Nitko te nikada nije vidio kako šetaš Pall Mallom, dok te s poštovanjem slijedi zarobljena žirafa. Tvoja vreća sa slonovima, iako ogromna, djeluje jedinstveno neprimjetno; nema sumnje da je ostavljena u garderobi. Osobno, sumnjam da si ikad išta ulovio. Sve je to vrlo ukusno sakriveno u pustinjskom pijesku i sumnji i udaljenosti. Ali ono što ja lovim, daleko je nedostižnija stvar, i jednako skliska kao bilo koja riba. A to je duša Engleske.


Za mene je postojala i postoji samo jedna stvar; nešto što u normalnom smislu nisam uopće niti poznavao. Hodao sam svijetom slijep, očiju okrenutih prema unutra, gledajući u tebe. Danima nakon noći u kojoj bih te sanjao, bio bih slomljen; poput čovjeka koji je vidio duha. Čitao sam ponovno i ponovno veličanstvene i svečane stihove starih pjesnika, jer su te jedino oni bili dostojni. A kada sam te igrom slučaja ponovno ugledao, mislio sam da je svijet već došao kraju; i upravo je taj povratak i romantični susret s one strane groba previše dobar da bi bio istinit.