Citati

ČAROLIJA #11

DOKTOR. [Vrlo ozbiljno.] Da, ja vjerujem ženama. SMITH. Vjerujete ženi u praktičnim stvarima života i smrti, tijekom besanih sati, kada bi drhtava ruka ili suvišno zrno mogli izazvati smrt. DOKTOR. Da. SMITH. Ali, ako se žena ustane kako bi otišla na ranu službu u moju crkvu, nazivate ju budalastom i kažete kako nitko osim žena ne može vjerovati u religiju. DOKTOR. Nikada ovu ženu ne bih nazvao budalastom — ne, zaboga, čak ni kada bi išla u crkvu. SMITH. Pa ipak, postoje mnoge žene jednako odlučne i neovisne, koje strastveno vjeruju u pohađanje crkve.  

ČAROLIJA #11
ČAROLIJA #10

ČAROLIJA #10

MORRIS. No, no, nisu oni znali sve u tim drevnim vremenima. SMITH. Ne, ali u tim su drevnim vremenima znali da ne znaju. [Sanjalački.] Gdje će biti pronađena mudrost, i na kojemu se mjestu nalazi razboritost? ILUZIONIST. Uvjeren sam, negdje u Americi. SMITH. [Još uvijek sanjalački.] Čovjek njezina ne poznaje puta, u zemlji živih nisu ju otkrili. Bezdan govori: ‘U meni je nema!’ a more: ‘Ne nalazi se kod mene!’ Propast paklena i Smrt izjavljuju: ‘Za slavu njenu mi smo samo čuli.’ Jedino je Bog put njen proniknuo, On jedini znade gdje se nalazi. Jer pogledom granice zemlje hvata i opaža sve pod svodom nebeskim. A potom je rekao čovjeku: ‘Strah Gospodnji’ – eto što je mudrost; ‘Zla se kloni’ – to ti je razumnost.* (*Job 28:13-28; Pohvala mudrosti, nap. prev.)

ČAROLIJA #9

VOJVODA. Ah! Radikalni vegetarijanci! Siguran sam da ste čuli za njih. Odbijaju poštivati zakon [obraća se ILUZIONISTU] sve dok Vlada poslužuje meso. ILUZIONIST. Neka se utješe. Veliki je broj ljudi koji ne dobivaju previše mesa. VOJVODA. No, no, moram reći da su vrlo zaneseni. I napredni, — o, sasvim sigurno napredni. Poput Ivane Orleanske. [Kratka tišina, za vrijeme koje ILUZIONIST zuri u njega.] ILUZIONIST. Zar je Ivana Orleanska bila vegetarijanka? VOJVODA. Oh, pa to je ipak jako uzvišeni ideal. Svetost života, znate — svetost života. [Odmahuje glavom.] Ali oni su s tim otišli predaleko. Ubili su policajca dolje u Kentu. ILUZIONIST. Ubili policajca? Kako vegetarijanski! Dakle, pretpostavljam da i jeste, sve dok ga ne pojedu.  

ČAROLIJA #9
ČAROLIJA #8

ČAROLIJA #8

DOKTOR: [U malo boljem raspoloženju.] Dakle, što je modelna pivnica? Mislite li na igračku? SMITH: Mislim na mjesto gdje Englez može dobiti pristojno piće i pristojno ga popiti. Nazivate li to igračkom? DOKTOR. Ne; nazvao bih to iluzionističkim trikom. Ili, uz ispriku Vašoj reverendi, rekao bih čudom. SMITH: Prihvaćam ispriku mojoj reverendi. Obavljam svoju svećeničku dužnost. S kojim pravom može Crkva tražiti od ljudi da poste, ako im ne dozvoljava da se goste? DOKTOR: [Ogorčeno.] A kada budete gotovi s njihovim gošćenjem, poslat ćete ih meni na liječenje. SMITH: Da; a kad Vi završite s njihovim liječenjem, poslat ćete ih meni na ukopavanje. DOKTOR. [Nakon stanke, smijući se.] Dakle, Vi posjedujete sve stare doktrine. Pa je jedino pošteno da posjedujete i sve stare šale.

ČAROLIJA #7

SMITH. [Obraćajući se doktoru.] Mislio sam da i vi sami smatrate obiteljsko praznovjerje lošim za zdravlje? DOKTOR. Smatram da je obiteljsko praznovjerje bolje za zdravlje nego obiteljska svađa. [Opušteno odšeta preko sobe do Patricije.] Dakle, sigurno je lijepo biti mlad i još uvijek gledati sve te zvijezde i zalaske sunca. Mi stari šupljoglavci nećemo biti prestrogi prema vama, ako vaš pogled na stvari ponekad postane pomalo — hoćemo li reći zbrkan? Ako se zvijezde pogreškom raštrkaju po travi; ili ako se, jednom ili dva puta, zalazak sunca premjesti na istok. Samo bismo trebali reći, "Sanjaj koliko god želiš. Sanjaj za čitav ljudski rod. Sanjaj za nas koji više ne možemo sanjati. Ali nemoj posve zaboraviti na razliku." PATRICIA. Kakvu razliku? DOKTOR. Razliku između stvari koje su prekrasne i stvari koje doista postoje.

ČAROLIJA #7
ČAROLIJA #6

ČAROLIJA #6

SMITH. Mogu li ja nešto reći? Jako sam nesklon svađi, iz razloga koji daleko nadilazi moju dužnost prema mojoj reverendi. MORRIS. A koji je to razlog? SMITH. Moja zamjerka svađi je ta što ona uvijek prekida raspravu.

ČAROLIJA #5

ILUZIONIST. [Još uvijek razbacujući karte po stolu.] Gospođice Carleon, mogu li na trenutak razgovarati s Vama? [Stavlja ruke u džepove, zuri u stol; a lice mu poprima ciničan izraz.] Riječ je o posve praktičnom pitanju. PATRICIA. [Zaustavivši se na vratima.] Teško mogu i zamisliti koje bi to pitanje bilo. ILUZIONIST. Ja sam pitanje. PATRICIA. A što ja imam s tim? ILUZIONIST. Sve. Ja sam pitanje: Vi ... PATRICIA. [Ljutito.] No, što sam ja? ILUZIONIST. Vi ste odgovor.  

ČAROLIJA #5
ČAROLIJA #4

ČAROLIJA #4

"Bajke su jedine demokratske institucije. Sve su klase čule sve bajke."

ČAROLIJA #3

ILUZIONIST. ... Kako bi muškarac mogao oženiti arkanđela, a kamoli damu. Moja je majka bila dama, a udala se za izumirućeg violinistu što luta cestama; ... U prilici sam vidjeti svoju majku kako sada kuha u sve prljavijim i prljavijim iznajmljenim sobama, kako sve slabijeg i slabijeg vida krpa čarape, a mogla je nositi bisere da je samo pristala biti razumna osoba. PATRICIA. A mogla je stvarati bisere, da je samo pristala biti kamenica. ILUZIONIST. [Ozbiljno.] Malo je užitka bilo u njenom životu. PATRICIA. Malo ga je, jako malo, u svačijem. Pitanje je, koje vrste? Ne možemo pretvoriti život u užitak. Ali možemo izabrati takve užitke koji su vrijedni nas i naših besmrtnih duša. Tvoja je majka izabrala i ja sam izabrala.

ČAROLIJA #3
ČAROLIJA #2

ČAROLIJA #2

"S kojim pravom može Crkva tražiti od ljudi da poste, ako im ne dozvoljava da se goste?"

ČAROLIJA #1

STRANAC. [Jako tužno.] Jako mi je žao što nisam čarobnjak. PATRICIA. Bilo bi mi draže da ste lopov. STRANAC. Zar sam počinio zločin gori od krađe? PATRICIA. Ako se mene pita, počinili ste najokrutniji zločin koji postoji. STRANAC. A koji je zločin najokrutniji? PATRICIA. Krađa djetetove igračke. STRANAC. A što sam ja to ukrao? PATRICIA. Bajku. (Na fotografiji prizor iz predstave.)  

ČAROLIJA #1
POLEMIZIRANJE O KRŠĆANSTVU #16

POLEMIZIRANJE O KRŠĆANSTVU #16

"Postoji samo jedno filozofsko pitanje u vezi čuda i to jedno jedino. Mnogi sposobni moderni racionalisti očigledno ga ne mogu čak ni naslutiti. Najsiromašniji momak na Oxfordu u srednjem vijeku bio bi to shvatio. (Bilješka. Budući da bi posljednja rečenica mogla djelovati čudno u našem "prosvijećenom" dobu, mogu objasniti kako su za vrijeme "okrutne vladavine srednjovjekovnog praznovjerja," siromašni momci bili obrazovani na Oxfordu u izrazito nesmotrenoj mjeri. Hvala Bogu, pa mi živimo u boljim vremenima.)"

POLEMIZIRANJE O KRŠĆANSTVU #15

"Ako postoji biće poput Boga, i ako se On može obratiti djetetu, i ako je Bog razgovarao s djetetom u vrtu, dijete bi, naravno, reklo kako Bog živi u vrtu. Ne bih zbog toga smatrao manje vjerojatnim da je to istina. Ako dijete kaže: "Bog je posvuda; neopipljiva srž koja jednako prožima i podržava sve komponente svemira" – ako bi mi se, dakle, dijete obratilo gore navedenim riječima, pomislio bih kako je puno vjerojatnije da je bilo s guvernantom nego s Bogom."

POLEMIZIRANJE O KRŠĆANSTVU #15
POLEMIZIRANJE O KRŠĆANSTVU #14

POLEMIZIRANJE O KRŠĆANSTVU #14

"Jer kakva god bila Božanska Tajna, probijala ona povremeno granice silovito se izlijevajući u naš svijet (kao što su svi narodi vjerovali) ili ne, ona barem leži na onome mjestu koje je najudaljenije od cjepidlaka i njihovih definicija, a najbliže srebrnim dušama tihih ljudi, ljepoti grmlja, i čovjekovoj ljubavi prema svome rodnom mjestu."

POLEMIZIRANJE O KRŠĆANSTVU #13

"U ovome ću se trenutku ograničiti na hrabro priznanje g. Blatchforda kako racionalist osporava sva čuda u jednakoj mjeri. On ih ne propituje. On se ne pretvara da je agnostik kada su ona u pitanju. On ne odgađa svoju presudu dok čuda ne budu dokazana. On ih osporava. Suočen s tom zapanjujućom dogmom, upitao sam g. Blatchforda zašto misli da se čuda ne događaju. On je odgovorio kako Svemirom upravljaju zakoni. Taj odgovor očigledno nije ni od kakve koristi. Jer ne možemo neku stvar proglasiti nemogućom zato što svijetom upravljaju zakoni, osim ako znamo koji su to zakoni. Zna li g. Blatchford sve o svim zakonima u Svemiru? A ako ne poznaje zakone, kako uopće može znati išta o iznimkama?"

POLEMIZIRANJE O KRŠĆANSTVU #13
POLEMIZIRANJE O KRŠĆANSTVU #12

POLEMIZIRANJE O KRŠĆANSTVU #12

"Jer kakva god bila Božanska Tajna, probijala ona povremeno granice silovito se izlijevajući u naš svijet (kao što su svi narodi vjerovali) ili ne, ona barem leži na onome mjestu koje je najudaljenije od cjepidlaka i njihovih definicija, a najbliže srebrnim dušama tihih ljudi, ljepoti grmlja, i čovjekovoj ljubavi prema svome rodnom mjestu."

POLEMIZIRANJE O KRŠĆANSTVU #11

"Nije dovoljno reći 'Kršćani su vršili progone; dolje s kršćanstvom.' Ništa više nego što je dovoljno reći, 'Konfucijanac mi je ukrao četku za kosu; dolje s konfucijanizmom.' Mi želimo znati je li razlog iz kojega je konfucijanac ukrao četku za kosu bio razlog svojstven konfucijancima ili razlog zajednički mnogim drugim ljudima."

POLEMIZIRANJE O KRŠĆANSTVU #11
POLEMIZIRANJE O KRŠĆANSTVU #10

POLEMIZIRANJE O KRŠĆANSTVU #10

"Ali ako bi nam prišao čovjek (kao što će nam mnogi uskoro prilaziti) i rekao, "Ja sam nova vrsta čovjeka. Ja sam nadčovjek. Odrekao sam se milosrđa i pravde"; mi bismo mu trebali odgovoriti, "Nesumnjivo si nova vrsta, ali nisi se približio savršenom čovjeku, jer on je već bio u Božjem umu. Pali smo s Adamom, a uzdići ćemo se s Kristom; ali radije bismo pali sa Sotonom, nego se uzdigli s tobom."

POLEMIZIRANJE O KRŠĆANSTVU #9

"Ako postoji biće poput Boga, i ako se On može obratiti djetetu, i ako je Bog razgovarao s djetetom u vrtu, dijete bi, naravno, reklo kako Bog živi u vrtu. Ne bih zbog toga smatrao manje vjerojatnim da je to istina. Ako dijete kaže: "Bog je posvuda; neopipljiva srž koja jednako prožima i podržava sve komponente svemira" – ako bi mi se, dakle, dijete obratilo gore navedenim riječima, pomislio bih kako je puno vjerojatnije da je bilo s guvernantom nego s Bogom."

POLEMIZIRANJE O KRŠĆANSTVU #9
POLEMIZIRANJE O KRŠĆANSTVU #8

POLEMIZIRANJE O KRŠĆANSTVU #8

"Kao da mi je stalo jesam li u zatvoru ili nisam, ako posvuda moram vući okove."

POLEMIZIRANJE O KRŠĆANSTVU #7

"Ali ako bi nam prišao čovjek (kao što će nam mnogi uskoro prilaziti) i rekao, "Ja sam nova vrsta čovjeka. Ja sam nadčovjek. Odrekao sam se milosrđa i pravde"; mi bismo mu trebali odgovoriti, "Nesumnjivo si nova vrsta, ali nisi se približio savršenom čovjeku, jer on je već bio u Božjem umu. Pali smo s Adamom, a uzdići ćemo se s Kristom; ali radije bismo pali sa Sotonom, nego se uzdigli s tobom."

POLEMIZIRANJE O KRŠĆANSTVU #7
POLEMIZIRANJE O KRŠĆANSTVU #6

POLEMIZIRANJE O KRŠĆANSTVU #6

"Priča o Kristu vrlo je uobičajena u legendama i u književnosti. Jednako je i s pričom o dvoje ljubavnika što ih razdvoji sudbina. Jednako je i s pričom o dvojici prijatelja koji se poubijaju zbog žene. Ali, zar ćemo ozbiljno tvrditi kako dvojicu prijatelja, budući da se te dvije priče često pojavljuju kao legende, nikada nije razdvojila ljubav, niti su okolnosti ikada razdvojile dvoje ljubavnika? Svakako je prihvatljiva ta jednostavna činjenica kako su te dvije priče česte zbog toga što su takve situacije silno vjerojatne i ljudske, i zbog toga što je naša priroda stvorena na takav način da ih čini gotovo neizbježnima. Zašto ne bi bila istina kako je naša priroda stvorena na takav način da čini izvjesne duhovne događaje neizbježnima?"

POLEMIZIRANJE O KRŠĆANSTVU #5

"Nije dovoljno reći 'Kršćani su vršili progone; dolje s kršćanstvom.' Ništa više nego što je dovoljno reći, 'Konfucijanac mi je ukrao četku za kosu; dolje s konfucijanizmom.' Mi želimo znati je li razlog iz kojega je konfucijanac ukrao četku za kosu bio razlog osobit za konfucijance ili razlog zajednički mnogim drugim ljudima."

POLEMIZIRANJE O KRŠĆANSTVU #5
POLEMIZIRANJE O KRŠĆANSTVU #4

POLEMIZIRANJE O KRŠĆANSTVU #4

"Kratki su dani čovjeka rođenog od žene, i ispunjeni mukama; ali on je plemenitije i sretnije biće nego što bi na temelju toga mogao biti predočen. Neću se udostojati odgovoriti čak ni g. Blatchfordu kada pita "kako" čovjek rođen u prljavštini i grijehu može živjeti plemenitim životom. Poznajem mnoge koji to čine, u neposrednoj blizini moje kuće, u Batterseaju, pa se ne zamaram previše time kako je to moguće postići. Čovjek u sebi uvijek ima nešto što okolnosti ne mogu nadvladati. Da, postoji sloboda koja nikada nije bila okovana. Postoji sloboda koja je ljude činila sretnima u tamnicama, kao što ih može činiti sretnima i u sirotinjskim četvrtima. To je sloboda uma, odnosno, to je jedina sloboda s kojom g. Blatchford ratuje. Ono što su svi tirani ostavljali, on bi ugušio. Ono što nijedan tamničar nikada ne bi mogao zanijekati zatvoreniku, Nunquam bi zanijekao."

POLEMIZIRANJE O KRŠĆANSTVU #3

"G. Blatchford je osobno, međutim, savršeno sažeo svoju patetičnu vjeru u modernu civilizaciju. Na jako je zabavan način opisao kako bi teško bilo uvjeriti engleskog sudca u modernoj sudnici u istinitost Uskrsnuća. Naravno, on je posve u pravu; bilo bi to nemoguće. Ali izgleda da mu ne pada na pamet kako mi kršćani možda i ne osjećamo takvo pretjerano poštovanje prema engleskim sudcima kao što ga osjeća g. Blatchford osobno. Iskustva Osnivača kršćanstva možda su nas ostavila u maglovitoj sumnji u nepogrešivost sudskog sustava."

POLEMIZIRANJE O KRŠĆANSTVU #3
POLEMIZIRANJE O KRŠĆANSTVU #2

POLEMIZIRANJE O KRŠĆANSTVU #2

"Ali ono što očigledno nije razumno stajalište, ono što, zapravo, ne bi bilo daleko od toga da bude proglašeno suludim stajalištem, bilo bi reći kako čovjekova odrpanost, kao i njegovo zapanjujuće propadanje, dokazuje kako ne postoji nešto takvo poput konjaka. To je upravo ono što sekularist pokušava reći. On pokušava dokazati kako ne postoji nešto takvo poput natprirodnog iskustva, pokazujući na ljude koji su se zbog toga iskustva odrekli svega. On pokušava dokazati kako nešto takvo ne postoji, dokazujući kako postoje ljudi koji žive isključivo od toga i ni od čega drugog."

POLEMIZIRANJE O KRŠĆANSTVU #1

"Dakle, kao što sam već rekao, odmah sam se na početku suočio s tom poteškoćom da je spominjanje razloga zbog kojih vjerujem u kršćanstvo, u mnogim slučajevima, tek ponavljanje onih argumenata što ih g. Blatchford, na neki čudni način, čini se smatra argumentima protiv kršćanstva. Njegova je knjiga doista bogata i snažna. On je nedvojbeno postavio ta četiri velika topa o kojima sam govorio. Nemam što prigovoriti na račun veličine i streljiva tih topova. Samo kažem kako je, nekom čudnom slučajnošću podešavanja, ta četiri komada topništva usmjerio prema sebi. Da nisam tako čovječan, rekao bih: "Gospodo iz Sekularističke straže, pucajte prvi.""

POLEMIZIRANJE O KRŠĆANSTVU #1
HERETICI #101

HERETICI #101

"Ali najupadljiviji primjer od svih, upadljiviji, rekao bih, čak i od ovih dvaju primjera, primjer je g. H. G. Wellsa. On je krenuo od neke vrste sumanutog djetinjstva čiste umjetnosti. Započeo je stvaranjem novoga neba i nove Zemlje, s istim neodgovornim nagonom kojim ljudi kupuju novu kravatu ili novi ukras za manžetu. Počeo je zabavljajući se sa zvijezdama i sustavima kako bi stvorio kratkotrajne anegdote; ubio je svemir u šali. Otada je postajao sve ozbiljniji i ozbiljniji te je postao, što se ljudima neizbježno dogodi kada postaju sve ozbiljniji i ozbiljniji, sve uskogrudniji i uskogrudniji. Bio je lakomislen u vezi sumraka bogova; ali je ozbiljan u vezi londonskog omnibusa. Bio je nemaran u "Vremenskom stroju," jer taj se roman bavio samo sudbinom svih stvari; ali je pažljiv, pa čak i oprezan, u "Razvoju čovječanstva," jer se bavi neposrednom budućnošću. Počeo je s krajem svijeta, i to je bilo lako. Sada je prešao na početak svijeta, a to je teško. Ali glavni je rezultat svega toga jednak kao i u ostalim slučajevima. Ljudi koji su bili doista odvažni umjetnici, realistični umjetnici, beskompromisni umjetnici, oni su ljudi za koje se naposljetku ipak utvrdilo kako pišu "sa svrhom.""

HERETICI #100

"Ljudski mozak je stroj za stvaranje zaključaka; ako ne može doći do zaključka, znači da je zapušten. Kada čujemo za čovjeka koji je previše pametan da bi vjerovao, slušamo o nečemu što ima gotovo proturječan karakter. To je kao slušati o čavlu koji je bio previše dobar da bi držao tepih pričvršćen za tlo; ili o zasunu koji je bio previše snažan da bi držao vrata zatvorena. Teško da čovjek može biti definiran, u Carlyleovom stilu, kao životinja koja izrađuje oruđe; mravi i dabrovi i mnoge druge životinje izrađuju oruđe, u smislu da stvaraju nekakva pomagala. Čovjek može biti definiran kao životinja koja stvara dogme. Dok nagomilava doktrinu na doktrinu, te zaključak na zaključak, oblikujući neki veličanstveni filozofski i religijski nacrt, on, u jedinom opravdanom smislu što mu ga izražavanje pruža, postaje sve više i više čovjekom. Kada odbacuje jednu doktrinu za drugom u profinjenoj sumnjičavosti, kada se odbija vezati za sustav, kada kaže kako je nadrastao definicije, kada kaže kako ne vjeruje u odlučnost, kada, u svojoj vlastitoj mašti, sjedi poput Boga, ne držeći se nikakvog konkretnog vjerovanja, već razmatrajući sva, tada on samim tim procesom polagano tone unatrag u nejasnoću skitničkih životinja i u nesvjesnost trave."

HERETICI #100
HERETICI #99

HERETICI #99

"Dovoljan je dokaz kako u biti nismo demokratska država to što se uvijek pitamo što ćemo učiniti sa siromasima. Kada bismo bili demokrati, pitali bismo se što će siromasi učiniti s nama. Kod nas vladajuća klasa samoj sebi uvijek govori, "Koje ćemo zakone donijeti?" U potpuno demokratskoj državi, uvijek bi govorila, "Kojih se zakona možemo pridržavati?" Potpuno demokratske države možda nikada nije ni bilo. Ali čak je i feudalno doba u praksi bilo toliko demokratsko, da je svaki silnik znao kako će se svaki zakon što ga on donese najvjerojatnije okrenuti i protiv njega. Njegovo bi perje moglo biti odsječeno zbog kršenja zakona o pretjeranoj raskoši. Glava bi mu mogla biti odsječena zbog veleizdaje. Ali moderni zakoni gotovo su uvijek zakoni koji se donose kako bi pogodili podređenu klasu, ali ne i vladajuću."

HERETICI #98

"Izvjesni instinktivni pristup je taj kojim naslućujemo kako su stvari u kojima se svi ljudi slažu neizrecivo važne, dok su sve stvari po kojima se razlikuju (poput puke pameti) gotovo neizrecivo nevažne. Njemu najbliži pristup u našem običnom životu bila bi spremnost kojom bismo u bilo kojoj okolnosti uznemirenosti ili smrti uzeli u obzir tek pripadnost ljudskome rodu. Rekli bismo, nakon ponešto uznemirujućeg otkrića, "Ispod sofe se nalazi mrtav čovjek." Vrlo vjerojatno ne bismo rekli, "Ispod sofe se nalazi mrtav čovjek iznimne osobne profinjenosti." Rekli bismo, "Žena je pala u vodu." Ne bismo rekli, "Visoko obrazovana žena je pala u vodu." Nitko ne bi rekao, "U vašem se stražnjem vrtu nalaze ostatci bistrog mislioca." Nitko ne bi rekao, "Ako ne požurite i ne zaustavite ga, glazbeno izuzetno nadareni čovjek skočit će s one litice." Ali taj osjećaj, koji nam je svima zajednički kada se radi o stvarima poput rođenja i smrti, nekim je ljudima urođen i trajan u svim običnim trenutcima i na svim običnim mjestima. Bio je urođen sv. Franji Asiškom. Bio je urođen Waltu Whitmanu. Možda se i ne može očekivati da u takvom neobičnom i sjajnom stupnju prožme cijelu zajednicu ili cijelu civilizaciju; ali jedna zajednica možda ga posjeduje znatno više od druge zajednice, jedna civilizacija znatno više od druge civilizacije. Moguće je da ga nijedna zajednica nikada nije imala toliko mnogo kao rani Franjevci. Moguće je da ga nijedna zajednica nikada nije imala toliko malo kao naša."

HERETICI #98
HERETICI #97

HERETICI #97

"Ukratko, čini se da moderni političari misle kako čovjek postaje praktičan samim time što daje izjave isključivo o praktičnim stvarima. Bolesno umišljanje očigledno nije problem, sve dok se radi o materijalističkom bolesnom umišljanju. Instinktivno većina nas osjeća kako je, u praktičnim stvarima, istinito upravo suprotno. Ja bih zasigurno radije dijelio svoj stan s gospodinom koji umišlja da je Bog nego s gospodinom koji misli da je skakavac. Neprestano biti proganjan praktičnim slikama i praktičnim problemima, bez prestanka misliti o stvarima kao stvarnima, kao žurnima, kao da su u procesu dovršavanja – to ne dokazuje da je čovjek praktičan; to se, doista, ubraja u najtipičnije znakove ludila. To što su naši moderni državnici materijalisti nije uopće u sukobu s činjenicom da su i morbidni. Ako čovjek vidi anđele u viziji, to ga može učiniti pretjerano sklonim natprirodnom. Ali to što vidi zmije tijekom delirium tremensa ne čini ga sklonim prirodi."

HERETICI #96

"Postoje tri jasno razlučive klase vrhunskih satiričara koji su istovremeno i veliki ljudi – odnosno, tri klase ljudi koji se nečemu mogu smijati, a da pri tome ne izgube dušu. Prvi tip satiričara je čovjek koji prije svega uživa u sebi, a zatim uživa i u svojim neprijateljima. U tom smislu on voli svoga neprijatelja, a po nekoj vrsti pretjeranog naglašavanja kršćanstva, on svoga neprijatelja voli tim više, čim više i on sam postaje neprijatelj. On raspolaže nekom vrstom svladavajuće i agresivne sreće u svome izražavanju ljutnje; njegova je kletva jednako čovječna kao blagoslov. Veliki primjer ove vrste satire je Rabelais. To je prvi tipični primjer satire, satire koja je rječita, koja je silovita, koja je neprilična, ali koja nije zlobna."

HERETICI #96
HERETICI #95

HERETICI #95

"Kada, na primjer, govorimo o nekom beskrupuloznom liku iz svijeta trgovine, pa kažemo kako bi on sve učinio za novac, koristimo prilično netočan izraz te ga izuzetno klevećemo. On ne bi sve učinio za novac. On bi neke stvari učinio za novac; on bi, na primjer, prodao svoju dušu za novac; i, kao što je Mirabeau duhovito rekao, bio bi prilično mudar kada bi "novac uzimao za besmislice." On bi ugnjetavao čovječanstvo za novac; ali kako stvari stoje, čovječanstvo i duša ne predstavljaju ono u što on vjeruje; to nisu njegovi ideali. Ali on ima svoje mutne i osjetljive ideale; i ne bi ih obeščastio za novac. Ne bi za novac pio iz zdjele za juhu. Ne bi za novac nosio svoj kaput naopako. Ne bi za novac proširio glas kako mu slabi umna sposobnost. U stvarnoj praksi života, po pitanju ideala otkrivamo točno ono što smo već otkrili po pitanju rituala. Otkrivamo kako, iako postoji posve stvarna opasnost pojave fanatizma od ljudi koji imaju nezemaljske ideale, trajna i neposredna opasnost pojave fanatizma dolazi od ljudi koji imaju svjetovne ideale."

HERETICI #94

"Umjetnički temperament je bolest koja pogađa amatere. To je bolest koja nastaje kada ljudi nemaju zadovoljavajuću moć izražavanja, kojom bi oslobodili element umjetnosti iz svojih bića i tako ga se riješili. Za svakog je duhovno zdravog čovjeka blagotvorno osloboditi umjetnost koja u njemu prebiva; nužno je za svakog duhovno zdravog čovjeka po svaku se cijenu riješiti umjetnosti koju nosi u sebi. Umjetnici velike i zdrave vitalnosti lako se rješavaju svoje umjetnosti, lako kao što dišu, ili lako kao što se znoje. Ali za manje snažne umjetnike to postaje pritisak te stvara očiglednu bol, koja se naziva umjetničkim temperamentom. Stoga su iznimno vrijedni umjetnici sposobni biti obični ljudi – ljudi poput Shakespearea ili Browninga. Mnogo je stvarnih tragedija umjetničkog temperamenta, tragedija taštine ili nasilja ili straha. Ali velika je tragedija umjetničkog temperamenta u tome, što on ne može stvarati umjetnost."

HERETICI #94
HERETICI #93

HERETICI #93

"Iznimno velikim umovima stvari u kojima se ljudi slažu toliko su neizmjerno važnije od stvari po kojima se razlikuju, da potonje, u svim praktičnim prigodama, nestaju. U njima je previše drevnog smijeha da bi uopće podnijeli raspravu o razlikama između šešira dvojice muškaraca koje je obojicu rodila žena, ili između blago različitih kultura dvojice muškaraca koji obojica moraju umrijeti. Prvorazredni veliki čovjek jednak je drugim ljudima, poput Shakespearea. Drugorazredni veliki čovjek pada na koljena pred drugim ljudima, poput Whitmana. Trećerazredni veliki čovjek je nadmoćan prema drugim ljudima, poput Whistlera."

HERETICI #92

"Da cijelu stvar vrlo jednostavno sažmem, ako me g. McCabe pita zašto unosim neozbiljnost u raspravu o prirodi čovjeka, ja mu odgovaram, zato što je neozbiljnost dio ljudske prirode. Ako me pita zašto uvodim ono što on naziva paradoksima u filozofski problem, ja mu odgovaram, zato što su svi filozofski problemi skloni postati paradoksalnima. Ako prigovori na moj buntovnički stav prema životu, ja mu odgovaram kako život i jeste pobuna. I tvrdim da je Svemir, barem kako ga ja vidim, puno više nalik vatrometima u Kristalnoj palači nego što je nalik njegovoj vlastitoj filozofiji. Cijeli kozmos okružuje napeta i tajanstvena svečanost – poput priprema za dan Guya Fawkesa. Vječnost je predvečerje nečega. Nikada ne pogledam u zvijezde, a da ne osjetim kako su one ognji dječačke rakete, zaustavljeni u svome vječnom padu."

HERETICI #92
HERETICI #91

HERETICI #91

"Ali zapitajmo se (u duhu ljubavi, kao što bi rekao g. Chadband), što su baleti Alhambre? Baleti Alhambre su institucije u kojima se izvjesni odabrani niz osoba u ružičastom prepušta aktivnosti poznatoj kao plesanje. No, u svim zajednicama u kojima je dominirala religija – u kršćanskim zajednicama Srednjeg vijeka, kao i u mnogim neuljuđenim društvima – ta navika plesanja bila je uobičajena navika svih ljudi te nije nužno bila ograničena na profesionalnu klasu. Osoba je mogla plesati, čak i ako nije bila plesač; osoba je mogla plesati, čak i ako nije bila specijalist; osoba je mogla plesati, čak i ako nije bila ružičasta. A, razmjerno napretku znanstvene civilizacije g. McCabea – odnosno, razmjerno propadanju religijske civilizacije (ili stvarne civilizacije) – ljudi koji doista plešu postaju sve više i više "dobro uvježbani," sve ružičastiji i ružičastiji, dok ljudi koji ne plešu postaju sve brojniji i brojniji."

HERETICI #90

Joseph Martin McCabe o Chestertonu: "Ali kako jedan ozbiljni izučavatelj društva može i pomisliti na liječenje nepromišljenosti naše generacije nategnutim paradoksima; na pružanje ljudima razumne spoznaje društvenih problema doslovno upotrebom trikova; na rješavanje važnih pitanja nesmotrenim pljuskom brzih metafora i netočnih 'činjenica,' i zamjenom prosudbe maštom, ja to ne mogu shvatiti." Chesterton odgovara: "G. McCabe misli kako ja nisam ozbiljan, već samo smiješan, jer g. McCabe misli kako je smiješno suprotno od ozbiljnog. Smiješno je suprotno od onoga što nije smiješno, i ni od čega drugog. Pitanje izražava li se čovjek grotesknom ili smiješnom frazeologijom, ili svečanom i suzdržanom frazeologijom, nije pitanje motiva ili moralnog stanja, to je pitanje instinktivnog jezika i samoizražavanja. Izabire li čovjek reći istinu dugim rečenicama ili kratkim šalama problem je istovrstan onome izabire li čovjek reći istinu francuskim ili njemačkim jezikom. Propovijeda li čovjek svoje evanđelje groteskno ili ozbiljno jednostavno je nalik pitanju propovijeda li ga u prozi ili stihovima."

HERETICI #90
HERETICI #89

HERETICI #89

"Slično tome, naši majstori dosjetke razumiju razgovor, ali ne i ono što je dr. Johnson nazvao valjanim razgovorom. Kako bi netko sudjelovao, poput dr. Johnsona, u valjanom razgovoru, nedvojbeno je nužno da, poput dr. Johnsona, bude dobar čovjek – da raspolaže prijateljstvima i čašću i beskrajnom nježnošću. Iznad svega, nužno je biti otvoreno i neprilično čovječan, priznati u cijelosti sve iskonske Adamove jade i strahove. Johnson je bio bistar i duhovit čovjek, pa mu stoga nije bio problem govoriti ozbiljno o religiji. Johnson je bio hrabar čovjek, jedan od najhrabrijih koji je ikada hodao Zemljom, pa mu stoga nije bio problem bilo kome priznati svoj poražavajući strah od smrti."

HERETICI #88

"Ljudi se čude zašto je roman najomiljeniji oblik literature; ljudi se čude zašto se čita više od znanstvenih knjiga ili knjiga o metafizici. Razlog je vrlo jednostavan; stvar je jednostavno u tome što je roman istinitiji od njih. Život ponekad može opravdano djelovati poput znanstvene knjige. Život ponekad može djelovati, i to sa znatno većom opravdanošću, poput knjige iz metafizike. Ali život je uvijek roman. Naše postojanje može prestati biti pjesma; ono čak može i prestati biti predivna žalopojka. Naše postojanje možda nije razumljiva pravda, pa čak niti prepoznatljiva nepravda. Ali naše je postojanje i dalje priča. Vatrenom je abecedom na svakome zalasku sunca napisano "nastavit će se u sljedećem broju.""

HERETICI #88
HERETICI #87

HERETICI #87

"Vrhunska je pustolovina roditi se. Tom prilikom doista iznenada ulijećemo u sjajnu i neočekivanu zamku. Tom prilikom doista gledamo u nešto o čemu prije nismo ni sanjali. Naši nas otac i majka doista čekaju u zasjedi kako bi nas zaskočili, poput razbojnika iz grmlja. Naš ujak je iznenađenje. Naša je tetka, da upotrijebim predivni svakodnevni izraz, grom iz vedra neba. Kada stupimo u obitelj, činom rođenja, mi doista stupamo u svijet koji je nepredvidljiv, u svijet koji posjeduje svoje vlastite čudne zakone, u svijet koji bi mogao postojati i bez nas, u svijet koji nismo mi stvorili. Drugim riječima, kada stupimo u obitelj, mi stupamo u bajku."

HERETICI #86

"Dobra je stvar za čovjeka živjeti u obitelji iz istog razloga iz kojega je za čovjeka dobra stvar biti opkoljen u gradu. Dobra je stvar za čovjeka živjeti u obitelji u istom smislu kao što je za čovjeka predivna i čarobna stvar biti zameten snijegom u ulici. Sve ga to prisiljava da uvidi kako život nije nešto izvanjsko, već nešto što dolazi iznutra. Iznad svega, sve te situacije ustraju na činjenici kako je život, da bi bio istinski nadahnjujući i zapanjujući život, nešto što, po svojoj prirodi, postoji unatoč nama samima. Moderni pisci koji su nagovijestili, na više ili manje otvoreni način, kako je obitelj loša institucija, općenito su se ograničili na nagovještavanje, s puno oštrine, gorčine ili patosa, kako obitelj možda nije uvijek previše ugodna. Naravno, obitelj je dobra institucija zato što je neugodna. Zdrava je upravo zbog toga što sadrži tako puno neslaganja i raznolikosti. Ona je, kako sentimentalisti kažu, poput maloga kraljevstva te je, poput većine drugih malih kraljevstava, općenito u stanju koje pomalo podsjeća na anarhiju."

HERETICI #86
HERETICI #85

HERETICI #85

"Nietzsche, koji najupadljivije predstavlja to uobraženo potraživanje izbirljivih, negdje posjeduje opis – vrlo snažan opis u čisto literarnom smislu – gnušanja i prijezira što ga obuzimaju pri pogledu na obične ljude s njihovim običnim licima, njihovim običnim glasovima i njihovim običnim umovima. Kao što sam rekao, taj je stav gotovo predivan ako ga smijemo smatrati patetičnim. Nietzscheova otmjenost u sebi sadrži svu svetost koja pripada slabima. Kada kod nas izazove osjećaj kako ne može izdržati bezbrojna lica, neprekidne glasove, svladavajuću sveprisutnost koja pripada svjetini, steći će naklonost svakoga tko je ikada bio bolestan na parobrodu ili umoran u pretrpanom omnibusu. Svaki je čovjek mrzio ljudski rod, kada se osjećao manje vrijednim. Svakom je čovjeku ljudski rod bio u očima poput zasljepljujuće magle, ljudski rod u nosnicama poput zagušujućeg mirisa. Ali kada Nietzsche ima nevjerojatan nedostatak smisla za humor i nedostatak mašte, pa od nas traži da povjerujemo kako je njegova otmjenost otmjenost snažnih mišića ili otmjenost snažne volje, nužno je istaknuti istinu. To je otmjenost slabih živaca."

HERETICI #84

"Mi stvaramo svoja prijateljstva; mi stvaramo svoje neprijatelje; ali Bog stvara našeg prvog susjeda. Stoga nam on dolazi zaogrnut svim bezobzirnim strahotama prirode; on je jednako neobičan kao zvijezde, jednako nesmotren i ravnodušan kao kiša. On je Čovjek, najstrašnija od svih zvijeri. Zbog toga su stare religije i stari biblijski jezik pokazali priličnu oštroumnost kada su govorili, ne o čovjekovoj dužnosti prema ljudskome rodu, već o čovjekovoj dužnosti prema njegovom bližnjemu."

HERETICI #84
HERETICI #83

HERETICI #83

"U današnje vrijeme nije moderno puno govoriti o prednostima male zajednice. Govore nam kako nas moraju zanimati velika carstva i velike ideje. Međutim, postoji jedna prednost male države, grada ili sela, koju samo namjerno slijepi mogu previdjeti. Čovjek koji živi u maloj zajednici, živi u puno većem svijetu. On puno bolje poznaje izrazitu raznolikost i nepopustljiva neslaganja među ljudima. Razlog je očigledan. U velikoj zajednici možemo sami izabrati s kime ćemo se družiti. U maloj zajednici osobe s kojima ćemo se družiti izabrane su za nas. Stoga se u svim velikim i visoko civiliziranim društvima skupine stvaraju na temelju nečega što se naziva sklonošću te isključuju stvarni svijet oštrije od vrata samostana. Nema ničega doista uskogrudnog u vezi klana; ono što je stvarno uskogrudno jest klika. Ljudi u klanu žive zajedno zato što svi nose isti tartan ili zato što su svi potekli od iste svete krave; ali u njihovim će dušama, zahvaljujući božanskoj sreći, uvijek biti više boja nego na ijednom tartanu. Ali ljudi u kliki žive zajedno zato što imaju istu vrstu duše, i njihova je uskogrudnost, uskogrudnost duhovne povezanosti i zadovoljstva, poput one što postoji u paklu. Veliko društvo postoji kako bi stvaralo klike. Veliko društvo je društvo za promicanje uskogrudnosti. To je mašinerija čija je svrha čuvanje izoliranog i osjetljivog pojedinca od svih iskustava gorkih i osnažujućih ljudskih kompromisa. To je, u najdoslovnijem smislu riječi, društvo za sprječavanje kršćanskog naučavanja."

HERETICI #82

"G. Timothy Healy, najozbiljniji intelekt u sadašnjem sastavu Donjeg doma, savršeno je sažeo nacionalnost kada ju je jednostavno nazvao nečim za što će ljudi umrijeti. Kao što je izvrsno rekao u odgovoru lordu Hughu Cecilu, "Nitko, čak ni plemeniti lord, neće umrijeti za Grinički meridijan." I to je velika počast njenom čisto psihološkom karakteru. Uzaludno je pitati zašto Greenwich ne bi mogao izazvati takvu duhovnu privrženost, dok su Atena i Sparta to mogle. To je isto kao pitati zašto se muškarac zaljubljuje u jednu ženu, a ne u drugu."

HERETICI #82
HERETICI #81

HERETICI #81

"Svaka velikodušna osoba priznat će kako postoji jedna vrsta grijeha koju bi milosrđe moralo obuhvatiti, a to je grijeh koji je neoprostiv. I svaka će se velikodušna osoba jednako tako složiti kako postoji jedna vrsta ponosa koja je u cijelosti mrska, a to je ponos čovjeka koji ima nešto čime se može ponositi. Ponos koji, razmjerno govoreći, ne šteti karakteru, ponos je onim stvarima koje ne odražavaju uopće nikakvu zaslugu same osobe. Stoga čovjeku nimalo ne šteti ponositi se svojom domovinom, a u usporedbi s tim samo mu malo šteti ponositi se svojim daljnjim precima. Više mu šteti ponositi se činjenicom da je zaradio novac, jer u tome on osobno ima nešto više razloga za ponos. Još mu više šteti ponositi se onime što je plemenitije od novca – intelektom. A najviše mu od svega šteti cijeniti samoga sebe zbog najvrjednije stvari na svijetu – dobrote. Čovjek koji je ponosan na ono što mu se zaista može pripisati je farizej, a čak se ni sami Krist nije mogao suzdržati da ne napadne takvoga čovjeka."

HERETICI #80

"Kada bismo vidjeli Sunce prvi put, bilo bi ono najstrašniji i najljepši od svih meteora. Sada, kada ga vidimo stoti put, nazivamo ga, gnusnom i pogrdnom Wordsworthovom frazom, "svjetlost običnog dana." Skloni smo povećavati svoje zahtjeve. Skloni smo zahtijevati šest sunaca, zahtijevati plavo sunce, zahtijevati zeleno sunce. Poniznost nas neprestano vraća natrag u prvobitnu tamu. Ondje je svako svjetlo munja, iznenađujuća i trenutna. Sve dok ne shvatimo tu izvornu tamu, u kojoj nemamo ni vida, niti očekivanja, ne možemo od srca i poput djeteta veličati sjajnu senzacionalnost stvari. ... Poniznom čovjeku, i to jedino poniznom čovjeku, Sunce je doista Sunce; poniznom čovjeku, i to jedino poniznom čovjeku, more je doista more. Kada pogleda u sva lica na ulici, on ne uviđa samo da su ti ljudi živi, on uviđa s potresnim zadovoljstvom da nisu mrtvi."

HERETICI #80
HERETICI #79

HERETICI #79

"Dakle, psihološko otkriće je jednostavno u tome da je, nasuprot pretpostavci kako se najpotpunije uživanje postiže protezanjem svoga ega do beskonačnosti, istina kako se najpotpunije uživanje postiže smanjivanjem svoga ega do ništice."

HERETICI #78

"Moje općenito stajalište koje se dotiče triju krjeposti o kojima sam govorio, sad će, nadam se, biti dovoljno jasno. Sve su tri paradoksalne, sve su tri praktične, i sve su tri paradoksalne zato što su praktične. Pritisak krajnje nužde, kao i strahovito poznavanje stvari onakvih kakve jesu, nagnali su ljude da postave te zagonetke, i da za njih umiru. Kakvo god bilo značenje proturječja, činjenica je kako je jedina vrsta nade koja je imalo korisna u bitci, ona nada koja osporava aritmetiku. Kakvo god bilo značenje proturječja, činjenica je kako je jedina vrsta milosrđa što ga ijedan slabi duh želi, ili što ga ijedan velikodušni duh osjeća, ono milosrđe koje oprašta doista poročne grijehe. Kakvo god bilo značenje vjere, ona uvijek mora predstavljati uvjerenost u nešto što ne možemo dokazati. Stoga, na primjer, zahvaljujući vjeri prihvaćamo kao istinito postojanje drugih ljudi."

HERETICI #78
HERETICI #77

HERETICI #77

"U naše vrijeme, ljubav i milosrđe su moderne krjeposti; osvijetljene su Dickensovim divovskim plamenom. Nada je danas moderna krjepost; našu je pozornost za nju zarobila Stevensonova iznenadna i srebrna truba. Ali vjera nije moderna, i u svakom se kutku uobičajeno na nju nabacivati činjenicom kako se radi o paradoksu. Svi s porugom ponavljaju onu poznatu djetinjastu definiciju kako je vjera "sposobnost vjerovanja u ono za što znamo da je neistinito." Pa ipak, vjera nije nimalo veći paradoks od nadanja i ljubavi. Ljubav je sposobnost branjenja onoga za što znamo da je neobranjivo. Nada je sposobnost da budemo veseli u okolnostima za koje znamo da su očajničke. Istina je kako postoji stanje nadanja koje pripada sjajnim izgledima i jutru; ali to nije krjepost nadanja. Krjepost nadanja postoji jedino za vrijeme zemljotresa i pomrčine. Istina je kako postoji nešto grubo nazvano milosrđem, što označava milosrđe prema zaslužnim siromasima; ali milosrđe prema zaslužnima uopće nije milosrđe, nego pravednost. Nezaslužni su oni kojima je milosrđe potrebno, pa taj ideal ili uopće ne postoji, ili postoji u cijelosti za njih. U praktične svrhe, upravo u beznadnom trenutku potreban nam je čovjek ispunjen nadom, pa ta krjepost ili uopće ne postoji, ili počinje postojati u tome trenutku. Upravo u onome trenutku kada nada prestaje biti razumna, ona postaje korisna."

HERETICI #76

"Pravednost se sastoji od toga da spoznamo kako izvjesna osoba zaslužuje izvjesnu stvar te da joj tu stvar i damo. Umjerenost se sastoji od toga da otkrijemo prikladnu granicu nekog naročitog užitka te da je se pridržavamo. Ali milosrđe znači opraštati ono što je neoprostivo, ili to uopće nije vrlina. Nada znači nadati se kada je sve beznadno, ili to uopće nije vrlina. A vjera znači vjerovati u nevjerojatno, ili to uopće nije vrlina."

HERETICI #76
HERETICI #75

HERETICI #75

"Ako kažemo kako nešto predstavlja jedan aspekt istine, očigledno je da tvrdimo kako znamo što je istina; jednako kao što, ako govorimo o stražnjim nogama psa, tvrdimo kako znamo što je pas. Nažalost, filozof koji govori o aspektima istine obično pita i "Što je istina?" Često čak i on sam osporava postojanje istine, ili kaže kako je nedokučiva ljudskoj inteligenciji. Kako on, onda, može prepoznati njene aspekte? Ne bih volio biti umjetnik koji bi graditelju donio arhitektonski nacrt, govoreći, "Ovo je južni aspekt kolibe s pogledom na more. Koliba s pogledom na more, naravno, ne postoji." Ne bi mi baš bilo ni previše drago kada bih morao objasniti, u takvim okolnostima, kako koliba s pogledom na more možda i postoji, ali ju je nemoguće zamisliti ljudskim umom. Niti bi mi bilo imalo više drago biti zbrkani i smiješni metafizičar koji izjavljuje kako je u stanju posvuda vidjeti aspekte istine koje nema. Naravno, savršeno je očigledno kako postoje istine kod Kiplinga, kako postoje istine kod Shawa ili Wellsa. Ali stupanj do kojega ih možemo spoznati ovisi isključivo o tome koliko u sebi imamo jasnu zamisao o tome što je istina. Smiješno je pretpostaviti da, što smo sumnjičaviji, to više vidimo dobro u svemu. Jasno je da ćemo, što smo sigurniji što je dobro, to više vidjeti dobro u svemu."

HERETICI #74

"Netko se požalio, čini mi se, Matthewu Arnoldu da postaje dogmatičan poput Carlylea. On je odvratio, "To je možda istina; ali previdjeli ste očiglednu razliku. Ja sam dogmatičan i u pravu, a Carlyle je dogmatičan i u krivu." Snažni humor te primjedbe ne bi smio od nas sakriti svoju vječnu ozbiljnost i zdravi razum; nijedan čovjek ne bi trebao uopće pisati, pa čak niti govoriti, ako ne misli kako je on na tragu istine, dok drugi čovjek griješi. Slično tome, ja smatram kako sam ja dogmatičan i u pravu, dok je g. Shaw dogmatičan i u krivu. "

HERETICI #74
HERETICI #73

HERETICI #73

"Jedina jednostavnost koja je bitna jest jednostavnost srca. Ako se ona izgubi, ne mogu ju vratiti nikakve repe, niti isposničko odijevanje; već samo suze i strepnja i plamenovi koji nisu ugašeni. Ako to ostane, nije previše bitno ako uz to ostane i nekoliko ranoviktorijanskih naslonjača. ... Ali ne želim imati ništa s jednostavnošću kojoj podjednako nedostaju strah, zadivljenost i radost. Ne želim imati ništa s đavolskom vizijom djeteta koje je previše jednostavno da bi voljelo igračke."

HERETICI #72

"Ne radi se samo o tome da novinarstvo odnosi pobjedu nad književnošću. Radi se o tome da loše novinarstvo odnosi pobjedu nad dobrim novinarstvom."

HERETICI #72
HERETICI #71

HERETICI #71

"Jučer sam pročitao rečenicu koja bi trebala biti napisana zlatnim i neslomljivim slovima; to je upravo moto nove filozofije Carstva. ... Pojavila se u članku o američkim predsjedničkim izborima. Ovo je ta rečenica, i svi bi ju trebali pažljivo pročitati te ju prevratati po jeziku sve dok ne okuse svu njenu slatkoću. 'Malo čvrstog zdravog razuma često kod publike koju sačinjavaju američki radnici postiže više nego puno oholih argumenata. Govornik koji je, iznoseći svoja gledišta, zakucavao čavle u dasku, na zadnjim je predsjedničkim izborima osvojio stotine glasova za svoju stranku.' Ne želim ovu savršenu stvar ukaljati komentarom; Merkurove riječi zvuče grubo nakon Apolonovih pjesama. Ali razmislite samo na trenutak o umu, neobičnom, zagonetnom umu čovjeka koji je to napisao, urednika koji je to odobrio, ljudi koji su vjerojatno time zadivljeni, nevjerojatnih američkih radnika, za koje to, koliko je meni poznato, može doista vrijediti. Pomislite kakva mora biti njihova ideja o "zdravom razumu"! Pravo je zadovoljstvo spoznati kako smo vi i ja sada sposobni osvojiti tisuće glasova, ako se ikada uključimo u predsjedničke izbore, čineći nešto takvo. Jer pretpostavljam kako čavli i daska nisu ključni za javno predstavljanje "zdravog razuma;" moguće su i varijacije. Mogli bismo pročitati – 'Malo zdravog razuma zadivljuje američke radnike više nego oholi argument. Govornik koji je, iznoseći svoja gledišta, čupao dugmad sa svoga prsluka, osvojio je tisuće glasova za svoju stranku.' Ili, 'Čvrsti zdravi razum u Americi govori bolje nego oholi argument. Stoga je senator Budge, koji je bacio svoje umjetne zube u zrak svaki put kada je izgovorio epigram, osvojio čvrsto odobravanje američkih radnika.'"

HERETICI #70

"Sve dok su stvari doista obećavajuće, nada je tek obično ulagivanje ili banalnost; tek onda kada je sve beznadno, nada počinje biti snagom. Poput svih kršćanskih vrlina, ona je jednako toliko nerazumna, koliko je i neophodna."

HERETICI #70
HERETICI #69

HERETICI #69

"Cijeli moderni svijet vene za istinski senzacionalističkim novinarstvom. To je otkrio onaj vrlo sposobni i pošteni novinar, g. Blatchford, koji je pokrenuo kampanju protiv kršćanstva, upozoravan, vjerujem, sa svih strana kako će mu to uništiti novine, ali koji je s time nastavio iz časnoga osjećaja intelektualne odgovornosti. On je, međutim, otkrio kako je, iako je nedvojbeno šokirao svoje čitatelje, također iznimno unaprijedio svoje novine. Kupovali su ih – kao prvo, svi ljudi koji su se s njim slagali i koji su to željeli čitati; te kao drugo, svi ljudi koji se s njim nisu slagali i koji su mu htjeli pisati pisma. Ta su pisma bila opsežna (ja sam, drago mi je to reći, pomogao bujanju njihove zapremine), i obično su bila umetnuta s velikodušnom cjelovitošću. I tako je slučajno otkrivena (kao i parni stroj) velika novinarska maksima – da će ljudi, ako ih urednik samo uspije dovoljno razljutiti, napisati za njega pola njegovih novina besplatno."

HERETICI #68

"Dioniz je vino učinio, ne lijekom, već sakramentom. I Isus Krist je učinio vino, ne lijekom, već sakramentom. Ali Omar ga čini, ne sakramentom, već lijekom. On se časti zato što život nije radostan; on pijanči zato što nije sretan. "Pijte," kaže, "jer ne znate odakle ste došli ni zašto. Pijte, jer ne znate kada odlazite ni kamo. Pijte, jer zvijezde su okrutne, a svijet uzaludan poput zvrka. Pijte, jer nema ničega što je vrijedno povjerenja, ničega za što se vrijedno boriti. Pijte, jer sve stvari postupno nestaju u temeljnoj ravnopravnosti i zlokobnom miru." I tako on stoji nudeći nam pehar u svojoj ruci. A na uzvišenom oltaru kršćanstva stoji druga figura, u čijoj je ruci također kalež vina. "Pijte" kaže, "jer cijeli je svijet crven poput vina, od grimiza Božje ljubavi i gnjeva. Pijte, jer trube pozivaju na bitku, a ovo je oproštajno piće. Pijte, jer ovo je moja krv novoga zavjeta koja je prolivena za vas. Pijte, jer ja znam odakle dolazite i zašto. Pijte, jer ja znam kada odlazite i kamo.""

HERETICI #68
HERETICI #67

HERETICI #67

"Nikada nijedan udarac nije bio zadan prirodnim ljubavima i ljudskome smijehu, koji je bio toliko sterilizirajući kao taj carpe diem što ga zagovaraju esteti. Za bilo kakvu vrstu zadovoljstva nužan je potpuno drugačiji duh; izvjesna sramežljivost, izvjesna neodrediva nada, izvjesno djetinje iščekivanje. Čistoća i jednostavnost presudne su za strasti – da, čak i za zle strasti. Čak i poroci zahtijevaju neku vrstu djevičanstva."

HERETICI #66

"Posve je istinito, naravno, da snažna sreća dolazi uglavnom u izvjesnim prolaznim trenutcima; ali nije istina da o njima trebamo razmišljati kao o prolaznima, ili u njima uživati jednostavno "zbog samih tih trenutaka." Činiti to znači racionalizirati sreću, i stoga ju uništiti. Sreća je misterija, poput religije, i nikada ju ne bi trebalo racionalizirati. Pretpostavimo da čovjek doživi doista sjajan trenutak užitka. Ne mislim pri tome na nešto povezano s djelićem glazure, mislim na nešto u čemu je sadržana silna sreća – gotovo bolna sreća. Čovjek može iskusiti, na primjer, trenutak zanosa prve ljubavi, ili trenutak pobjede u bitci. Ljubavnik uživa u trenutku, ali baš izričito ne zbog samoga trenutka. On u njemu uživa zbog žene, ili zbog sebe samoga. Ratnik uživa u trenutku, ali ne zbog samoga trenutka; on u njemu uživa zbog barjaka. Cilj što ga barjak predstavlja može biti budalast i nestalan; ljubav može biti mladenačka ljubav, i trajati tjedan dana. Ali domoljub o barjaku razmišlja kao o vječnom; ljubavnik o svojoj ljubavi razmišlja kao o nečemu što ne može završiti. Ti su trenutci ispunjeni vječnošću; ti su trenutci radosni zato što ne djeluju kratkotrajno. Jednom ih samo pogledajte kao trenutke na Paterov način, i postat će jednako hladni kao Pater i njegov stil. Čovjek ne može voljeti smrtne stvari. On jedino može na trenutak voljeti besmrtne stvari."

HERETICI #66
HERETICI #65

HERETICI #65

"Pijte zato što ste sretni, ali nikada zato što ste nesretni. Nikada nemojte piti kada se bez pića osjećate jadno, ili ćete biti nalik pijancu sivoga lica koji pije rakiju u sirotinjskom dijelu grada; nego pijte kada biste bili sretni i bez pića, i bit ćete poput nasmijanoga seljaka u Italiji. Nikada nemojte piti zato što vam piće treba, jer to je razložno pijenje te put prema smrti i paklu. Nego pijte zato što vam piće nije potrebno, jer to je bezrazložno pijenje te drevno zdravlje svijeta."

HERETICI #64

"Teško je na prvi pogled uočiti zašto bi u tolikoj mjeri ljudske stvari, poput dokolice i šaljivosti, uvijek morale imati vjersko podrijetlo. Razumno gledajući, čini se kako nema razloga zašto ne bismo pjevali i poklanjali si darove u čast bilo čega – rođenja Michelangela ili otvaranja postaje Euston. Ali to ne ide. Činjenica je da ljudi postaju pohlepno i veličanstveno materijalistički jedino oko nečega duhovnog. Uklonite Nicejsko vjerovanje i slične stvari, i učinit ćete neku neobičnu nepravdu prodavačima kobasica. Uklonite neobičnu ljepotu svetaca, i ono što nam ostaje daleko je neobičnija ružnoća Wandswortha. Uklonite natprirodno, i ono što ostaje je neprirodno."

HERETICI #64
HERETICI #63

HERETICI #63

"Čovjek koji ima vjeru mora biti spreman, ne samo postati mučenik, već i biti budala. Smiješno je reći kako je čovjek spreman mučiti se i umrijeti za svoja uvjerenja, kada za njih nije spreman čak ni nositi vijenac oko glave."

HERETICI #62

"Svijet je okrugao, toliko okrugao da se škole optimizma i pesimizma od samoga početka svađaju je li okrenut pravom stranom prema gore. Teškoća ne proizlazi u tolikoj mjeri iz puke činjenice da su dobro i zlo pomiješani u približno jednakim omjerima; proizlazi uglavnom iz činjenice da se ljudi uvijek razilaze u vezi toga koji su dijelovi dobri, a koji loši."

HERETICI #62
HERETICI #61

HERETICI #61

"Veliki čovjek nije čovjek koji je toliko snažan da osjeća manje od drugih ljudi; on je čovjek toliko snažan da osjeća više. A kada Nietszche govori, "Novu vam zapovijed dajem, 'budite čvrsti,'" on zapravo govori, "Novu vam zapovijed dajem, 'budite mrtvi.'" Osjećajnost je definicija života."

HERETICI #60

"I čovjek bi se trebao oženiti jer se zaljubio, a posve sigurno ne zato što je potrebno naseliti svijet."

HERETICI #60
HERETICI #59

HERETICI #59

"Istina je kako sva iskrena zahvalnost počiva na izvjesnoj tajni poniznosti, pa gotovo i tame. Čovjek koji je rekao, "Blagoslovljen je onaj koji ništa ne očekuje, jer on neće biti razočaran," složio je hvalospjev posve neprikladno, pa čak i pogrešno. Istina je da je "Blagoslovljen onaj koji ništa ne očekuje, jer će biti izvanredno iznenađen." Čovjek koji ne očekuje ništa, vidi crvenije ruže nego što ih obični ljudi mogu vidjeti, i zeleniju travu, i nepredvidljivije sunce. Blagoslovljen je onaj koji ništa ne očekuje, jer on će posjedovati gradove i planine; blagoslovljen je krotki čovjek, jer on će baštiniti zemlju."

HERETICI #58

"Upravo je ponizan čovjek taj koji čini velike stvari. Upravo je ponizan čovjek taj koji čini odvažne stvari. Upravo je ponizan čovjek taj kojemu je dano pravo na uzbudljive vidike, i to iz tri očigledna razloga: prvo, zato što napreže svoje oči više od bilo kojeg drugog čovjeka, kako bi ih vidio; drugo, zato što ga oni više preplavljuju i uzdižu, kada jednom dođu; treće, zato što ih bilježi točnije i iskrenije te uz manje krivotvorenja, nego njegova običnija i umišljenija svakodnevna osobnost. Pustolovine su namijenjene onima, kojima su one najneočekivanije – odnosno, najromantičnije. Pustolovine su za plašljive: u tom smislu, pustolovine su za nepustolovne."

HERETICI #58
HERETICI #57

HERETICI #57

"Sve dok ne uvidimo da bi stvari mogle ne postojati, ne možemo uvidjeti da stvari postoje. Sve dok ne ugledamo pozadinu što ju čini tama, ne možemo se diviti svjetlosti kao nečemu izdvojenom i stvorenom. Onoga trenutka kada tu tamu ugledamo, sva svjetlost zasvijetli, iznenada, zasljepljujuće i božanski. Sve dok si ne predočimo nepostojanje, podcjenjujemo Božju pobjedu te ne možemo razumjeti nijedan trofej iz Njegovog drevnog rata. Jedna je od milijuna ludih lakrdija istine ta, da ništa ne znamo dok ne upoznamo ništavilo."

HERETICI #56

"Istina je, da je posve pogrešno pretpostaviti kako odsutnost jasnih uvjerenja umu pruža slobodu i žustrinu. Čovjek koji u nešto vjeruje, spreman je i domišljat, jer on sve svoje oružje ima na dohvat ruke. On svoju provjeru može primijeniti u trenu. Čovjek upleten u sukob s muškarcem poput g. Bernarda Shawa može si zamisliti kako ovaj potonji ima deset lica; slično tome, čovjek koji se bori protiv sjajnog duelanta može si zamisliti kako se mač njegovog neprijatelja pretvorio u deset mačeva u njegovoj ruci. Ali tome nije stvarno uzrok to što čovjek koristi deset mačeva, tome je uzrok to što on cilja vrlo točno s jednim. Nadalje, čovjek s jasnim uvjerenjem uvijek djeluje bizarno, zato što se ne mijenja sa svijetom; on se popeo na postojanu zvijezdu, a Zemlja se zujeći okreće ispod njega poput zoetropa. Milijuni mlakih muškaraca odjevenih u crne kapute nazivaju se duhovno zdravima i razumnima samo zato što uvijek pokupe trenutno pomodno bezumlje, jer ih vrtlog svijeta tjera u jedno ludilo za drugim."

HERETICI #56
HERETICI #55

HERETICI #55

Gilbert Keith Chesterton o svome dobrom prijatelju Georgeu Bernardu Shawu: "Ushitio je sve boeme rekavši kako su žene jednake muškarcima; ali ih je razbjesnio nagovijestivši da su muškarci jednaki ženama."

HERETICI #54

"Istina, naravno, mora iz nužde biti čudnija od privida, jer privid smo izmislili tako da udovoljimo sebi."

HERETICI #54
HERETICI #53

HERETICI #53

"Čovjek koji je pogrešno shvaćen uvijek ima tu prednost pred svojim neprijateljima, što oni ne znaju njegovu slabu točku, niti njegov plan djelovanja."

HERETICI #52

"Kada je Krist u simboličnom trenutku uspostavljao Svoje veličanstveno društvo, nije odabrao za njegov kamen temeljac ni sjajnog Pavla, niti mističnog Ivana, već prevrtljivca, snoba, kukavicu — jednom riječju, čovjeka. I na toj je stijeni izgradio Svoju Crkvu, i vrata paklena nisu ju nadvladala. Sva su carstva i kraljevstva propala, zbog te prirođene i trajne slabosti, da su ih utemeljili snažni ljudi i da su bila utemeljena na snažnim ljudima. Ali ta je jedina stvar, povijesna kršćanska crkva, bila utemeljena na slabom čovjeku, i iz toga je razloga neuništiva. Jer nijedan lanac nije jači od svoje najslabije karike."

HERETICI #52
HERETICI #51

HERETICI #51

"Čovjek na salonskom brodu vidio je sve rase ljudi, pa razmišlja o stvarima koje ljude razdvajaju – o prehrani, odijevanju, društvenoj etiketi, prstenju u nosu kao u Africi, ili u ušima kao u Europi, plavoj boji među drevnim, ili crvenoj boji među modernim Britancima. Čovjek u polju kupusa nije vidio baš ništa; ali on razmišlja o stvarima koje ujedinjuju ljude – gladi i dojenčadi, i ljepoti žena te obećanju ili prijetnji s neba."

HERETICI #50

"Nesumnjivo je nadahnjujuće prozujati oko svijeta u automobilu, doživjeti Arabiju kao vrtlog pijeska ili Kinu kao bljesak rižinih polja. Ali Arabija nije vrtlog pijeska, niti je Kina bljesak rižinih polja. One su drevne civilizacije s neobičnim vrlinama zakopanima poput blaga. Ako ih poželimo razumjeti, to bismo morali učiniti ne kao turisti ili istraživači, to bismo morali učiniti s odanošću djece i velikom strpljivošću pjesnika. Osvojiti ta mjesta znači izgubiti ih."

HERETICI #50
HERETICI #49

HERETICI #49

"Onoga trenutka kada počnemo duboko mariti za bilo što, svijet – odnosno, sva ostala raznorazna zanimanja – postaje naš neprijatelj. Kršćani su to pokazali kada su govorili o čuvanju svoje suštine "neumrljane svijetom;" ali ljubavnici o tome govore u jednakoj mjeri kada govore o ljubavi "i po cijenu gubitka svijeta." Astronomski govoreći, jasno mi je da je Engleska smještena u svijetu; slično tome, pretpostavljam kako je i Crkva bila dio svijeta te čak i ljubavnici stanovnici tog nebeskog tijela. Ali svi su oni spoznali izvjesnu istinu – istinu, kako onoga trenutka kada bilo što zavoliš, svijet postaje tvoj neprijatelj."

HERETICI #48

"Ali čovjek može naučiti mnogo o ženama očijukajući, pa ipak biti neupućen u prvu ljubav; čovjek može upoznati jednaki broj zemalja kao Odisej, pa ipak biti neuk kada je u pitanju domoljublje."

HERETICI #48
HERETICI #47

HERETICI #47

"Činjenica je kako ono što g. Kiplinga privlači militarizmu nije zamisao hrabrosti, već zamisao discipline. Daleko je više hrabrosti po kvadratnom kilometru bilo u Srednjem vijeku, kada nijedan kralj nije imao profesionalnu organiziranu vojsku, već je svaki čovjek imao luk ili mač. Ali zanos g. Kiplinga profesionalnom vojskom nije izazvan hrabrošću, koja ga jedva imalo zanima, već disciplinom, koja je, kad se sve uzme u obzir, njegova osnovna tema. Moderna vojska nije čudo hrabrosti; ne pruža joj se dovoljno mogućnosti, zahvaljujući kukavičluku svih ostalih. Ona je zapravo čudo organizacije, i to je istinski Kiplingov ideal."

HERETICI #46

"Profesionalni vojnik stječe sve više i više moći kako opća hrabrost zajednice opada. Tako je u Rimu pretorijanska garda postajala sve važnija i važnija kako je Rim postajao sve raskošniji i nemoćniji. Vojnik stječe civilnu moć razmjerno gubitku vojnih obilježja kod civila. A kako je bilo u drevnom Rimu, tako je i u suvremenoj Europi. Nikada nije postojalo doba u kojemu su narodi bili militantniji. Nikada nije postojalo doba u kojemu su ljudi bili manje hrabri. Sva doba i svi epovi pjevali su o oružju i čovjeku; ali mi smo istovremeno ostvarili propadanje čovjeka i fantastično usavršavanje oružja."

HERETICI #46
HERETICI #45

HERETICI #45

"Ali kada smo u potrazi za stvarnim zaslugama nekog čovjeka, nerazborito je obratiti se njegovim neprijateljima, a još bezumnije obratiti se njemu samome."

HERETICI #44

"Svaki je čovjek idealist; jedino što se prilično često dogodi da ima pogrešan ideal."

HERETICI #44
HERETICI #43

HERETICI #43

"Ako je čovjek istinski nadmoćan nad svojim bližnjima, prva stvar u koju vjeruje je jednakost među ljudima."

HERETICI #42

"Ako nam je netko na prvome mjestu, to bi trebalo biti zbog onoga što je njemu na prvome mjestu."

HERETICI #42
HERETICI #41

HERETICI #41

"Za smijeh od srca nužno je dodirnuti srce."

HERETICI #40

"Ljubav nas doista obuzima i mijenja i muči. Ona doista slama naša srca nepodnošljivom ljepotom, poput nepodnošljive ljepote glazbe."

HERETICI #40
HERETICI #39

HERETICI #39

"Cijela tajna praktičnog uspjeha kršćanstva leži u kršćanskoj poniznosti, koliko god ona bila nesavršeno ostvarena. Jer uklanjanjem svih pitanja zasluga ili naplate, duša iznenada postaje oslobođena za nevjerojatna putovanja. Ako upitamo duhovno zdravog čovjeka koliko on zaslužuje, njegov se um nagonski i trenutno povlači. Dvojbeno je zaslužuje li dva metra zemlje. Ali ako ga upitate što može osvojiti – on može osvojiti zvijezde."

HERETICI #38

"Ako postoji jedna stvar iznad svih ostalih koju će priznati svatko tko raspolaže i najmanjim znanjem o svijetu, to je da ljudi uvijek govore ozbiljno i iskreno i s najvećom mogućom brižnošću o stvarima koje nisu važne, ali uvijek govore neozbiljno o stvarima koje jesu."

HERETICI #38
HERETICI #37

HERETICI #37

"Veličanje može biti ogromno i suludo, a da ne posjeduje nijedno obilježje laskanja, sve dok se radi o veličanju nečega što očigledno postoji. Čovjek može reći kako žirafina glava udara u zvijezde, ili kako kit ispunjava Sjeverno more, a i dalje biti samo prilično uzbuđen u vezi svoje omiljene životinje. Ali kada počne čestitati žirafi na njenom perju i kitu na eleganciji njegovih nogu, zatječemo se u situaciji u kojoj smo suočeni s onim društvenim elementom što ga nazivamo laskanjem."

HERETICI #36

"Sama činjenica da g. McCabe o plesanju misli kao o nečemu što pripada nekoj plaćenoj ženi u Alhambri, ilustracija je istoga načela po kojemu on uspijeva misliti o religiji kao o nečemu što pripada nekim plaćenim ljudima s bijelim ovratnicima. Obje su te stvari, stvari koje ne bi trebao obavljati netko drugi za nas, već bismo ih trebali obavljati mi sami. Da je g. McCabe stvarno religiozan, bio bi sretan. Da je stvarno sretan, plesao bi."

HERETICI #36
HERETICI #35

HERETICI #35

"Čovjek ne može biti dovoljno mudar da bude veliki umjetnik, a da nije i dovoljno mudar da poželi biti filozof. Čovjek ne može raspolagati energijom za stvaranje dobre umjetnosti, a da nema i energije kojom će se poželjeti uzdići iznad nje. Mali umjetnik je zadovoljan umjetnošću; jedino čime je veliki umjetnik zadovoljan je sve."

HERETICI #34

"Demokracija nije filantropija; ona čak nije ni čovjekoljublje ili društvena reforma. Demokracija nije utemeljena na sažalijevanju običnog čovjeka; demokracija je utemeljena na poštovanju prema običnom čovjeku, ili, ako baš hoćete, čak i na strahu od njega. Ona se ne bori za čovjeka zato što je čovjek tako bijedan, već stoga što je čovjek tako uzvišen. Ona ne zamjera toliko običnom čovjeku što je rob, koliko mu zamjera što nije kralj, jer njen je san uvijek san prve Rimske Republike, nacije kraljeva."

HERETICI #34
HERETICI #33

HERETICI #33

"Temeljna je istina vrlo jednostavna. Nacionalnost postoji, i nema ništa na svijetu zajedničko s rasom. Nacionalnost je nešto poput crkve ili tajnog društva; to je tvorevina ljudske duše i volje; to je duhovna tvorevina. A u modernom svijetu postoje ljudi koji bi smislili bilo što i učinili bilo što radije nego priznali kako bi nešto moglo biti duhovna tvorevina."

HERETICI #32

"Svaki bi čovjek koji raspolaže temeljnim poznavanjem ljudske psihologije trebao osjetiti iznimno duboku sumnju prema svakome tko za sebe tvrdi da je umjetnik te govori puno o umjetnosti. Umjetnost je nešto vrijedno i ljudsko, poput hodanja ili izgovaranja osobnih molitava; ali onoga trenutka kada se o njoj počne govoriti jako svečano, možete biti prilično sigurni kako je zapala u blokadu i neku vrstu poteškoće."

HERETICI #32
HERETICI #31

HERETICI #31

"Neki mi je kritičar jednom prilikom prigovorio rekavši, sa stavom ogorčene razumnosti, "Ako već morate zbijati šale, barem ih ne biste trebali zbijati s takvim ozbiljnim temama." Ja sam mu odvratio s prirodnom jednostavnošću i čuđenjem, "S kojim drugim temama čovjek može zbijati šale, ako ne s ozbiljnim temama?"

HERETICI #30

"Zlo aristokracije nije u tome što ona nužno vodi nametanju loših stvari ili patnji tužnih; zlo aristokracije je u tome što sve stavlja u ruke one klase ljudi koja uvijek ima mogućnost nametnuti nešto, što nikada ne mora podnositi. Bio cilj onoga što nameću dobar ili loš, oni su jednako lakomisleni. Argument protiv vladajuće klase u modernoj Engleskoj nije ni najmanje taj da je ona sebična; ako baš hoćete, možete nazvati engleske oligarhe i previše nevjerojatno nesebičnima. Argument protiv njih jednostavno je taj što prilikom donošenja zakona za sve ljude, uvijek isključuju sebe."

HERETICI #30
HERETICI #29

HERETICI #29

"Ljudska je rasa, prema religiji, jednom pala, i u tome je padu stekla znanje o dobru i zlu. Sada smo pali drugi put, a preostalo nam je samo znanje o zlu."

HERETICI #28

"Tri su glavna oblika ili simbola kojima se nacija može pokazati u osnovi zadovoljnom ili velikom – junaštvom u vladi, junaštvom u ratu, i junaštvom u umjetnosti. Izuzev vlade, koja zapravo predstavlja sami oblik i tijelo nacije, ono najznačajnije u vezi svakog građanina njegov je umjetnički stav prema blagdanu i njegov moralni stav prema borbi – odnosno, njegov način prihvaćanja života i njegov način prihvaćanja smrti."

HERETICI #28
HERETICI #27

HERETICI #27

"... jer stvarima se divimo s razlogom, ali volimo ih bez razloga."

HERETICI #26

""Vino," kaže Sveto pismo, "razvedruje srce čovjeka," ali samo onoga čovjeka koji ima srce."

HERETICI #26
HERETICI #25

HERETICI #25

"Mnogi od najsjajnijih umova našega vremena poticali su nas na isto takvo egocentrično grabljenje rijetkih užitaka. Walter Pater je rekao kako smo svi mi pod smrtnom presudom te kako je naš jedini put uživati u predivnim trenutcima jednostavno zbog samih tih trenutaka. Istu je lekciju poučavala i vrlo moćna i vrlo neutješna filozofija Oscara Wildea. To je carpe diem religija; ali carpe diem religija nije religija sretnih ljudi, već vrlo nesretnih ljudi. Velika radost ne skuplja ružine pupoljke dok može; njene su oči usredotočene na besmrtnu ružu koju je ugledao Dante. Velika radost u sebi nosi osjećaj besmrtnosti ..."

HERETICI #24

"Činjenica je da je svaki trenutak svjesnoga života nezamislivo čudo. Činjenica je da svako lice na ulici posjeduje nevjerojatnu neočekivanost bajke."

HERETICI #24
HERETICI #23

HERETICI #23

"Blasfemija predstavlja umjetnički efekt, jer blasfemija ovisi o filozofskom uvjerenju. Blasfemija ovisi o vjerovanju i s njime nestaje. Ako itko u to sumnja, neka ozbiljno sjedne i pokuša misliti blasfemične misli o Thoru. Mislim da će ga njegova obitelj na kraju dana zateći u pomalo iscrpljenom stanju."

HERETICI #22

"Ukratko, kada g. Shaw zabranjuje ljudima da imaju stroge moralne ideale, on se ponaša poput osobe koja bi im zabranila da imaju djecu. Na izreku kako je "zlatno pravilo da zlatnog pravila nema," može se, doista, posve jednostavno odgovoriti njenim izvrtanjem. To da nema zlatnog pravila samo je po sebi zlatno pravilo, ili, bolje rečeno, još je gore od zlatnog pravila. To je željezno pravilo; okovi na iskonskoj ljudskoj težnji."

HERETICI #22
HERETICI #21

HERETICI #21

"Slanje pisma i ženidba spadaju među onih nekoliko preostalih stvari koje su u potpunosti romantične; jer da bi neka stvar bila u potpunosti romantična, ona mora biti neopoziva."

HERETICI #20

"Uviđam kako su ljudi koji su se međusobno poubijali oko pravovjerja homoousiosa bili daleko razumniji nego ljudi koji se svađaju oko obrazovnih dokumenata. Jer kršćanski su dogmatičari pokušavali uspostaviti vladavinu svetosti te su, kao prvo, pokušali definirati što je uistinu sveto. Ali naši moderni pedagozi pokušavaju ostvariti religijsku slobodu, a da prije nisu pokušali utvrditi ni što je religija, ni što je sloboda."

HERETICI #20
HERETICI #19

HERETICI #19

"G. Shaw sažima Ibsenovo naučavanje u frazu, "Zlatno je pravilo da nema zlatnog pravila." U njegovim očima, to odsustvo trajnog i pozitivnog ideala, to odsustvo neprolaznog ključa za vrlinu, glavna je Ibsenova zasluga. Ja ovdje nimalo cjelovito ne raspravljam o tome, je li to tako ili nije. Jedino što pokušavam istaknuti, s pojačanom nepokolebljivošću, jest kako nas to izostavljanje, bilo ono dobro ili loše, doista ostavlja suočene licem u lice s problemom ljudske svijesti ispunjene vrlo nedvosmislenim slikama zla, a bez jasne predodžbe o dobru. Ubuduće nam svjetlost mora biti nešto mračno – nešto o čemu ne možemo govoriti. Kao Miltonovim đavlima u Pandemoniju, tama je ono što nam je vidljivo."

HERETICI #18

"Ljudska je rasa, prema religiji, jednom pala, i u tome je padu stekla znanje o dobru i zlu. Sada smo pali drugi put, a preostalo nam je samo znanje o zlu."

HERETICI #18
HERETICI #17

HERETICI #17

"Ali nemojmo nikada zaboraviti kako je ova vizionarska religija, u jednom smislu, nužno zdravija od našeg modernog i razumnog morala. Ona je zdravija iz tog razloga, što može razmatrati ideju uspjeha ili trijumfa u beznadnoj borbi usmjerenoj prema etičkom idealu, u onome što bi Stevenson nazvao, svojom uobičajenom dirljivom veselošću, "izgubljenom bitkom za vrlinu." Moderni moral, s druge strane, može jedino ukazati s potpunim uvjerenjem na strahote koje slijede kršenje zakona; njegovo jedino pouzdanje je pouzdanje u zlo. On jedino može ukazati na nesavršenost."

HERETICI #16

"Koje dobro donosi rađanje čovjeka dok nismo utvrdili zašto je dobro biti čovjek? Samo mu predajete problem koji se sami ne usuđujete riješiti. To je upravo tako kao da čovjek kojemu je postavljeno pitanje, "Koja je svrha čekića?" odgovori, "Proizvoditi čekiće"; a kada je upitan, "A ti novi čekići, koja je njihova svrha?" odgovara, "Ponovno proizvoditi čekiće". Jednako kao što bi taj čovjek neprestano odgađao pitanje o krajnjoj svrsi drvodjeljstva, tako i g. Wells i svi mi ostali takvim frazama uspješno odgađamo pitanje o krajnjoj vrijednosti ljudskog života."

HERETICI #16
HERETICI #15

HERETICI #15

"Nikada nije bilo toliko malo rasprave o ljudskoj prirodi kao danas, kada o njoj, prvi put, mogu raspravljati svi. Staro ograničenje značilo je kako je samo pravovjernima dopušteno raspravljati o religiji. Moderna sloboda znači da nikome nije dopušteno o njoj raspravljati."

HERETICI #14

"Za bilo kojim nedužnim čajnim stolićem lako možemo čuti čovjeka kako govori, "Život nije vrijedan življenja." Prema tome ćemo se postaviti onako kako se postavljamo prema tvrdnji da je dan lijep; nitko ne misli kako bi to uopće moglo imati ikakav ozbiljan učinak na čovjeka ili na svijet. Pa ipak, ako bi se u tu izjavu doista povjerovalo, svijet bi se okrenuo naglavce. Ubojicama bi bile dodjeljivane medalje jer spašavaju ljude od života; vatrogasci bi bili osuđivani jer čuvaju ljude od smrti; otrovi bi se koristili kao lijekovi; liječnike bi se pozivalo kada bi se ljudi osjećali dobro; Kraljevsko Humanističko Društvo bilo bi iskorijenjeno poput horde ubojica. Ipak, nikada ne teoretiziramo o tome hoće li konverzacijski pesimist osnažiti društvo ili narušiti njegov red; jer smo uvjereni da teorije nisu važne."

HERETICI #14
HERETICI #13

HERETICI #13

"Nema takve stvari na svijetu kao što je nezanimljiva tema; jedina stvar koja može postojati je nezainteresirana osoba. Ni za čim ne postoji vatrenija potreba nego za obranom dosadnjakovića. Kada je Byron podijelio ljudski rod na dosadnjakoviće i one koji se dosađuju, propustio je primijetiti kako uzvišena obilježja postoje u cijelosti u dosadnjakovićima, a manje vrijedna obilježja u onima koji se dosađuju, među koje je ubrojio i sebe. Dosadnjaković se, svojim zvjezdanim entuzijazmom, svojom svečanom srećom, mogao, na neki način, pokazati pjesnikom. Osoba koja se dosađuje zasigurno se pokazala prozaikom."

HERETICI #12

"Riječ "hereza" ne samo da više ne znači da griješite; ona praktički označava da ste bistre glave i smioni. Riječ "pravovjerje" ne samo da više ne znači da ste u pravu; ona praktički označava da griješite. Sve to može značiti samo jednu stvar, i to isključivo jednu stvar. To znači da je ljudima sve manje stalo jesu li u filozofskom smislu u pravu."

HERETICI #12
HERETICI #11

HERETICI #11

"Opće se teorije posvuda preziru; doktrina ljudskih prava zamijenjena je doktrinom ljudskog pada. Za nas u današnje vrijeme i sami je ateizam previše teološki. I sama je revolucija previše sustavna; sama je sloboda previše ograničavajuća. Ne želimo nikakva uopćavanja. G. Bernard Shaw izrazio je taj stav savršenim epigramom: "Zlatno je pravilo da nema zlatnog pravila." Sve više i više raspravljamo o potankostima u umjetnosti, politici, književnosti. Čovjekovo je mišljenje o tramvajima važno; njegovo je mišljenje o Botticelliju važno; njegovo mišljenje o sveukupnosti stvari nije važno. On se može izokrenuti i istražiti milijune objekata, ali ne smije pronaći onaj neobični objekt, svemir; jer ako to učini, imat će religiju, i bit će izgubljen. Sve je važno – osim svega zajedno."

HERETICI #10

"Jer kršćanski su dogmatičari pokušavali uspostaviti vladavinu svetosti te su, kao prvo, pokušali definirati što je uistinu sveto. Ali naši moderni pedagozi pokušavaju ostvariti religijsku slobodu, a da prije nisu pokušali utvrditi ni što je religija, ni što je sloboda."

HERETICI #10
HERETICI #9

HERETICI #9

"Kako se danas o njemu govori, "napredak" je jednostavno komparativ kojemu nismo utvrdili superlativ. Na svaki ideal religije, domoljublja, ljepote, ili sirovog zadovoljstva nudimo alternativni ideal napretka – ili, drugim riječima, na svaki prijedlog dobivanja nečega što nam je poznato nudimo alternativni prijedlog dobivanja puno više nečega o čemu nitko ne zna ništa."

HERETICI #8

"Istina koju Chesterton brani trebala bi biti očigledna. Ali budući da ju Chesterton mora braniti, ona očigledno nije očigledna. Heretici su sakrili istinu, odvratili su nam pozornost, pridobili su nas lažima. Prva je laž da istina nije bitna." Dale Ahlquist o knjizi "Heretici" Gilberta Keitha Chestertona

HERETICI #8
HERETICI #7

HERETICI #7

"Naši se moderni političari pozivaju na ogromnu slobodu Cezara i Supermana, tvrde kako su previše praktični da bi bili neokaljani i previše domoljubni da bi bili moralni; ali ishod svega toga je da je mediokritet postao ministar financija. Naši novi umjetnički filozofi zahtijevaju jednaku moralnu slobodu, slobodu da razruše nebo i zemlju svojom energijom; ali ishod svega toga je da je mediokritet postao pjesnik laureat. Ne kažem kako ne postoje snažniji ljudi od ovih; ali može li itko reći da postoje snažniji ljudi od onih ljudi iz davnina kojima je dominirala njihova filozofija i koji su bili prožeti svojom religijom? Bi li podčinjenost mogla biti bolja od slobode, o tome se može raspravljati. Ali da je njihova podčinjenost postigla više nego naša sloboda, to će teško itko osporiti."

HERETICI #6

"Svaki od popularnih modernih izraza i ideala predstavlja smicalicu kako bi se izbjegao problem onoga što je dobro. Skloni smo govoriti o "slobodi"; to je, na način kako mi o njoj govorimo, smicalica za izbjegavanje rasprave o tome što je dobro. Skloni smo govoriti o "napretku"; to je smicalica za izbjegavanje rasprave o tome što je dobro. Skloni smo govoriti o "obrazovanju"; to je smicalica za izbjegavanje rasprave o tome što je dobro. Moderni čovjek govori, "Napustimo sva ta proizvoljna mjerila i prigrlimo slobodu." Ovo, logički objašnjeno, znači "Nemojmo odlučiti što je dobro, neka se radije smatra dobrim ne donošenje odluke o tome." On kaže, "Nosite se sa svojim starim moralnim obrascima; ja sam za napredak." Ovo, logički izraženo, znači, "Nemojmo utvrditi što je dobro; utvrdimo radije možemo li toga dobiti više." On kaže, "Ni u religiji niti u moralu, prijatelju moj, ne leže nade čovječanstva, već u obrazovanju." Ovo, jasno izraženo, znači, "Ne možemo odlučiti što je dobro, ali dajmo to svojoj djeci.""

HERETICI #6
HERETICI #5

HERETICI #5

"Blasfemija predstavlja umjetnički efekt, jer blasfemija ovisi o filozofskom uvjerenju. Blasfemija ovisi o vjerovanju i s njime nestaje. Ako itko u to sumnja, neka ozbiljno sjedne i pokuša misliti blasfemične misli o Thoru. Mislim da će ga njegova obitelj na kraju dana zateći u pomalo iscrpljenom stanju."

HERETICI #4

"Nekadašnje je ograničenje značilo da je samo pravovjernima bilo dopušteno raspravljati o religiji. Moderna sloboda znači da nikome nije dopušteno o njoj raspravljati."

HERETICI #4
HERETICI #3

HERETICI #3

"Kada je Krist u simboličnom trenutku uspostavljao Svoje veličanstveno društvo, nije odabrao za njegov kamen temeljac ni sjajnog Pavla, niti mističnog Ivana, već prevrtljivca, snoba, kukavicu — jednom riječju, čovjeka. I na toj je stijeni izgradio Svoju Crkvu, i vrata paklena nisu ju nadvladala. Sva su carstva i kraljevstva propala, zbog te prirođene i trajne slabosti, da su ih utemeljili snažni ljudi i da su bila utemeljena na snažnim ljudima. Ali ta je jedina stvar, povijesna kršćanska crkva, bila utemeljena na slabom čovjeku, i iz toga je razloga neuništiva. Jer nijedan lanac nije jači od svoje najslabije karike."

HERETICI #2

"Pretpostavimo da se na ulici pokrenula velika strka u vezi nečega, recimo u vezi svjetiljke, koju mnoge utjecajne osobe žele srušiti. Redovnik odjeven u sivo, koji predstavlja duh Srednjega vijeka, upitan je za mišljenje o toj temi te počinje govoriti, suhoparnim načinom učenjaka, "Razmotrimo, prije svega, moja braćo, vrijednost Svjetlosti. Ako je Svjetlost sama po sebi dobra —" U tome je trenutku on donekle razumljivo srušen. Svi ljudi jurnu prema svjetiljki, svjetiljka je srušena za deset minuta, a oni krenu čestitati jedni drugima na svojoj nesrednjovjekovnoj praktičnosti. Ali stvari se u svom daljnjem tijeku ne rješavaju baš posve lako. Neki su ljudi srušili svjetiljku jer su željeli električno svjetlo; neki jer su željeli staro željezo; neki zato što su željeli tamu, jer su njihova djela bila zla. Neki su mislili kako nije bila dovoljno nalik svjetiljki, neki da je bila previše takva; neki su djelovali jer su željeli smrskati gradsku mašineriju; neki jer su željeli smrskati bilo što. I u noći bjesni rat, u kojemu nitko ne zna koga udara. I tako, postupno i neizbježno, danas, sutra, ili sljedećeg dana, vraća se uvjerenje kako je redovnik ipak bio u pravu, i kako sve ovisi o tome kakva je filozofija Svjetlosti. Jedino što o onome o čemu smo mogli raspravljati pod plinskom svjetiljkom, sada moramo raspravljati u tami."

HERETICI #2
HERETICI #1

HERETICI #1

“Kada uđemo u obitelj, činom rođenja, mi uistinu ulazimo u svijet koji je nepredvidljiv, u svijet koji ima svoje vlastite neobične zakone, u svijet koji bi mogao postojati i bez nas, u svijet koji mi nismo stvorili. Drugim riječima, kada uđemo u obitelj, ulazimo u bajku.”

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #51

"Moji najbolji prijatelji svi su ili neizmjerni skeptici ili prilično neobuzdani vjernici, pa se tako naša rasprava tijekom ručka okrenula prema najekstremnijim i najstrašnijim idejama. A cijela je prepirka na kraju završila ovime: da je upitno može li čovjek uopće biti siguran u bilo što. Ja mislim da može biti siguran, jer ako je (kao što sam rekao svome prijatelju, bijesno vitlajući praznom bocom) intelektualno nemoguće razmatrati sigurnost, što je uopće ta sigurnost koju je nemoguće razmatrati? Ako nikada nisam iskusio takvu stvar kao što je sigurnost, ne mogu čak ni reći da neka stvar nije sigurna. Slično tome, ako nikada nisam iskusio takvu stvar kao što je zelena boja, ne mogu čak ni reći da moj nos nije zelen. Što se mene tiče, mogao bi biti onoliko zelen, koliko je to uopće moguće, ako doista nemam nikakvo iskustvo sa zelenom bojom. I tako smo vikali jedni na druge i protresli prostoriju; jer metafizika je jedina istinski osjećajna stvar."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #51
SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #50

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #50

"Svakako sam bio optužen zbog nečega što ili je ili nije bilo prekršaj. Pušten sam zato što sam dokazao da sam gost u velikoj kući. Zaključak se čini bolno jasnim; ili nabacivanje nožem u osamljenoj šumi nije dokaz nečasnosti, ili je poznanstvo s bogatim čovjekom dokaz nedužnosti. Zamislimo vrlo siromašnu osobu, siromašniju čak i od novinara, nekog građevinskog ili neizučenog radnika, koji luta u potrazi za poslom, često mijenjajući svoj smještaj, često, možda, ne uspijevajući platiti stanarinu. Zamislimo da je bio očaran zelenom radošću drevne šume. Zamislimo da je on bacao noževe na stabla i da nije mogao dati opis mjesta prebivanja, osim da je izbačen iz posljednjeg. Dok sam hodao kući kroz oblačni i purpurni sumrak, pitao sam se kako bi on prošao."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #49

"Postajem pravovjeran," rekao sam, "jer sam došao, ispravno ili pogrešno, nakon naprezanja svoga uma do granica izdržljivosti, do starog uvjerenja kako je hereza gora čak i od grijeha. Pogreška je veća prijetnja nego zločin, jer pogreška donosi na svijet zločin. Imperijalist je gori od gusara. Jer imperijalist vodi školu za gusare; on gusarstvo poučava nezainteresirano i bez odgovarajuće naknade. Slobodni ljubavnik je gori nego raskalašenjak. Jer raskalašenjak je ozbiljan i nesmotren čak i u svojoj najkraćoj ljubavi; dok je slobodni ljubavnik oprezan i neodgovoran čak i u svojoj najdužoj privrženosti. Mrzim moderno dvoumljenje jer je opasno."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #49
SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #48

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #48

"Ali nemojmo posezati za antikvarnošću kada je riječ o Dickensu, jer Dickens nije antikvitet. Dickens ne gleda unatrag, već unaprijed; mogao bi gledati na našu modernu svjetinu sa satirom, ili duhovitim gnjevom, ali bi ih volio gledati. Mogao bi išibati našu demokraciju, ali bilo bi to stoga što je, kao demokrat, od nje puno tražio. Nećemo sve njegove knjige uvezati pod naslovom 'Stara prodavaonica rijetkosti.' Radije ćemo ih sve uvezati pod naslovom 'Velika očekivanja.' Gdjegod čovječanstvo bilo, on bi htio da se s njime suočimo i nešto od njega učinimo, progutamo ga svetim kanibalizmom i upijemo probavom diva. Moramo prihvatiti te izletnike onako kako bi ih on bio prihvatio, i iščupati iz njih njihovu tragediju i njihovu lakrdiju. Sjećate li se sada što je anđeo rekao kod Isusovog groba? 'Zašto tražite živoga među mrtvima? On nije ovdje; on je uskrsnuo.'"

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #47

"Jedna je od mudrih i strašnih istina koju otkriva ovo crtanje na smeđem papiru ta, da je bijela doista boja. Nije to tek puki izostanak boje; to je sjajna i optimistična stvar, jednako vatrena kao crvena, jednako konačna kao crna. Kada vaša olovka, da se tako izrazim, iznjedri vatreno crvenu boju, ona crta ruže; kada iznjedri vatreno bijelu boju, onda crta zvijezde. A, na primjer, jedna od dvije ili tri nepokorne istine najboljeg religijskog morala, stvarnoga kršćanstva, upravo je ta ista stvar; glavna je tvrdnja religijskog morala da je bijela doista boja. Vrlina nije izostanak grijeha ili izbjegavanje moralnih opasnosti; vrlina je nešto živo i odvojeno, poput boli ili nekog naročitog mirisa. Milosrđe ne znači ne biti okrutan ili poštedjeti ljude osvete ili kazne; ono označava nešto jednostavno i pozitivno, poput sunca što ga je čovjek ili vidio ili nije vidio. Čednost ne označava suzdržavanje od seksualnih prijestupa; ona označava nešto plamteće, nalik Ivani Orleanskoj. Ukratko, Bog slika mnogim bojama; ali On nikada ne slika tako raskošno, zamalo sam rekao tako drečavo, kao kada slika bijelom bojom."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #47
SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #46

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #46

"Prilijepio sam se nosom na staklo vrlo male i nejasno osvijetljene trgovine igračaka u jednoj od najsivljih i najsiromašnijih ulica Batterseaja. Ali, koliko god taj četverokut svjetla bio nejasan, bio je ispunjen (kao što mi je jednom reklo jedno dijete) svim bojama što ih je Bog ikada načinio. Te igračke siromaha bile su poput djece koja ih kupuju; sve su bile prljave; ali sve su bile sjajne. Što se mene tiče, ja smatram sjajnost važnijom od čistoće; budući da se prva odnosi na dušu, a druga na tijelo. Morate me ispričati; ja sam demokrat; znam da sam izvan mode u modernom svijetu."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #45

"Naša je civilizacija odlučila, i to odlučila izuzetno pravedno, kako je utvrđivanje krivnje ili nedužnosti ljudi previše važna stvar, a da bi bila povjerena osposobljenim ljudima. Ona želi osvijetliti tu strašnu stvar, ona traži odgovor od ljudi koji ne poznaju zakon ništa više nego što ga ja poznajem, ali koji mogu osjetiti ono što sam ja osjetio na porotničkoj klupi. Kada želi katalogizirati knjižnicu, ili otkriti solarni sustav, ili bilo kakvu besmislicu te vrste, ona koristi stručnjake. Ali kada želi da bude obavljeno nešto što je zaista ozbiljno, okuplja dvanaest nasumičnih običnih ljudi. Istu je stvar učinio, ako se dobro sjećam, Utemeljitelj kršćanstva."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #45
SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #44

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #44

"Zar misliš da ja idem u Francusku kako bih vidio Francusku? Zar misliš da ja idem u Njemačku kako bih vidio Njemačku? Uživat ću u objema; ali nisu one ono što tražim. Ja tražim Battersea. Cijela svrha putovanja nije u tome da kročiš u stranu zemlju; u tome je da napokon kročiš u svoju vlastitu zemlju, kao da se radi o stranoj zemlji. Dakle, upozoravam te da je ova Gladstone torba zbijena i teška, i da ću ju, ako izustiš onu riječ 'paradoks,' baciti na tvoju glavu. Ja nisam stvorio svijet, i ja ga nisam učinio paradoksalnim. To nije moja krivica, to je istina, jedini način da dođeš u Englesku je da iz nje odeš."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #43

"Zar ne vidiš," rekao sam, "da su bajke u svojoj suštini prilično uvjerljive i izravne; dok su ova vječna književna djela o modernom životu u svojoj prirodi u biti nevjerojatna? Narodna predaja znači da je duša zdrava, dok je svemir divlji i prepun čuda. Realizam znači da je svijet dosadan i ispunjen rutinom, dok je duša bolesna i vrišti. Problem bajke je – što će zdrav čovjek učiniti s fantastičnim svijetom? Problem modernog romana je – što će luđak učiniti s dosadnim svijetom? U bajkama svemir postaje lud; no junak ne poludi. U modernim romanima junak je lud i prije nego što knjiga počne te pati zbog grube postojanosti i okrutne razumnosti svemira. U izvrsnoj priči o 'Zmajevoj baki,' u svim ostalim Grimmovim pričama, pretpostavlja se da će mladić koji kreće u svoje pohode posjedovati sve temeljne vrline; da će biti hrabar, ispunjen vjerom, razuman, da će poštovati svoje roditelje, držati svoju riječ, spašavati jednu vrstu ljudi, usprotiviti se drugoj vrsti, 'parcere subjectis et debellare,' itd. Zatim, uzimajući razumnost kao središte, pisac se zabavlja zamišljajući što bi se dogodilo kada bi cijeli svijet posve poludio, kada bi Sunce pozelenjelo, a Mjesec poplavio, kada bi konji imali šest nogu, a divovi dvije glave. Ali vaša moderna književnost uzima ludilo za svoje središte. Stoga ona gubi zanimanje čak i luđaka. Luđak sam sebi nije neočekivan, jer on je posve ozbiljan; to je ono što ga čini luđakom. Čovjek koji misli da je komad stakla, sebi je jednako dosadan kao i komad stakla. Čovjek koji misli da je pile, sebi je jednako običan kao i pile. Jedino razumnost može vidjeti čak i mahnitu poeziju u ludilu. Stoga su te mudre stare priče učinile junaka običnim, a priču neobičnom. Ali vi ste učinili junaka neobičnim, a priču običnom – toliko običnom – o, toliko strašno običnom."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #43
SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #42

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #42

"Nema potrebe da raspredam o suštinskoj zavodljivosti Hansom kočije – te jedine istinski plemenite moderne stvari koju će naše doba, kada ju bude prosuđivalo, svečano postaviti uz Partenon. Ona je doista moderna po tome što je istovremeno i skrovita i brza. Hansom kočija u kojoj sam se ja vozio bila je moderna s ta dva gledišta; bila je također vrlo moderna i po tome što je podbacila. Ali ona je osim toga i engleska; ne može ju se naći u inozemstvu; ona pripada predivnoj, romantičnoj zemlji u kojoj se gotovo svi pretvaraju da su bogatiji nego što jesu te se tako i ponašaju. Udobna je, pa ipak i smiona; a ta kombinacija predstavlja samu dušu Engleske."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #41

"Neprestano govoreći o okolišu i vidljivim stvarima, neprestano govoreći o ekonomiji i fizičkim nužnostima, oslikavajući i održavajući svježe obojenom vječitu sliku o željeznoj mašineriji i nemilosrdnim strojevima, o čeličnim tračnicama i kamenim tornjevima, moderni materijalizam naposljetku stvara taj strašan dojam u kojemu je istina postavljena naopako. Napokon je postignut rezultat. Muškarac ne govori ono, što je trebao reći, "Trebaju li oženjeni muškarci podnositi posao modernih trgovačkih pomoćnika?" Muškarac govori, "Trebaju li se trgovački pomoćnici ženiti?" Trijumf je upotpunio nenadmašnu opsjenu materijalizma. Rob ne govori, "Jesu li me ovi okovi dostojni?" Rob govori znanstveno i zadovoljno, "Jesam li ja dostojan ovih okova?""

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #41
SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #40

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #40

"Plašljivost djeteta ili divljaka posve je razumna; njih uznemiruje ovaj svijet, jer ovaj je svijet vrlo uznemirujuće mjesto. Ne vole biti sami, jer biti sam neosporno je i uistinu strašna zamisao. Barbari strahuju pred nepoznatim iz istoga razloga iz kojega ga agnostici štuju – jer je to činjenica. Bajke, stoga, nisu odgovorne za stvaranje straha kod djece, niti bilo kakvog oblika straha; bajke ne daju djetetu ideju o zlu niti o ružnoći; to već postoji u djetetu, zato što već postoji i u svijetu. Bajke ne daju djetetu njegovu prvu predodžbu o bauku. Ono što bajke daju djetetu njegova je prva jasna predodžba o mogućem porazu bauka."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #39

"Dok zurim u gradski zvonik, razmišljam s nekom vrstom osmijeha o nekim svojim prijateljima u Londonu koji su prilično sigurni kakva će djeca postati ako im osigurate ono što oni nazivaju "pravom životnom sredinom." Nezgodna je to stvar, životna sredina, jer ponekad djeluje pozitivno, a ponekad negativno, a najčešće između toga dvoga. Prekrasna životna sredina može navesti dijete da zavoli ljepotu; a može izazvati i da mu ljepota dosadi; najvjerojatnije će se dva učinka pomiješati i poništiti jedan drugoga. Zapravo, najvjerojatnije životna sredina neće činiti gotovo nikakvu razliku."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #39
SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #38

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #38

"Ljudi će vam reći, na primjer, da je teologija postala razrađena i složena zato što je mrtva. Vjerujte mi, da je bila mrtva nikada ne bi postala složena; jedino iz živog drveta raste previše grana."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #37

"Ne možete nikako provođenjem revolucije uspostaviti demokraciju. Morate uspostaviti demokraciju kako biste proveli revoluciju."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #37
SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #36

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #36

"... bio je to hotel Babilon. Bio je to savršeni simbol svega što bih htio srušiti svojim rukama, kada bih mogao. Podignut od strane razotkrivenog pljačkaša, osmišljen je kako bi bio pomodni i raskošni dom neotkrivenih pljačkaša. U ljudskom domu brojna su zdanja; ali postoji klasa ljudi koja se ne osjeća normalno nigdje drugdje osim u hotelu Babilon ili u tamnici Dartmoor."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #35

"Da, svakako, divimo se bršljanu, tako dubokom, tako toplom, tako punom blage sumornosti i groteskne nježnosti. Divimo se bršljanu; i pomolimo se Bogu u Njegovoj milosti, da bršljan ne ubije drvo."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #35
SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #34

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #34

"... žuriti kroz svoje vrijeme odmora najneprofesionalniji je od svih postupaka."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #33

"Govorimo o divljim životinjama, ali najdivljija životinja je čovjek."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #33
SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #32

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #32

"Kako nebeske stvari mogu biti previše nebeske, ili zemaljske stvari previše zemaljske? Kako čovjek može biti previše dobar, ili previše veseo? Ne razumijem."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #31

"Kruna od ruža istovremeno je i kruna od trnja."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #31
SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #30

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #30

"Imam svoje sumnje o svoj toj stvarnoj vrijednosti planinarenja, penjanja na vrh svega i gledanja svega s visoka. Sotona je bio najslavniji alpski vodič, kada je odveo Isusa na vrh iznimno visoke planine i pokazao mu sva zemaljska kraljevstva. Ali Sotonin užitak u stajanju na vrhu nije uživanje u prostranstvu i veličini, već uživanje u promatranju sićušnosti, u činjenici da svi ljudi izgledaju kao kukci pod njegovim nogama. Stvari izgledaju velike kada ih promatramo iz doline; s razine zemlje stvari izgledaju visoke; ja sam dijete prizemnosti i nemam potrebu za tim slavljenim alpskim vodičem."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #29

"I što sam više o tome razmišljao, činilo mi se sve bolnije izvjesno kako se najvažnije i najtipičnije moderne stvari ne mogu obavljati uz pjevanje. Čovjek, na primjer, ne može biti veliki financijer i pjevati; jer da bi čovjek bio veliki financijer, najvažnije je da drži jezik za zubima."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #29
SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #28

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #28

"A jeziva stvar u vezi svih pravosudnih dužnosnika, čak i onih najboljih, u vezi svih sudaca, prekršajnih sudaca, odvjetnika, detektiva i policajaca, nije to da su zli (neki od njih su dobri), nije to da su glupi (nekolicina ih je prilično inteligentna), već je jednostavno to da su se na sve to navikli. Strogo govoreći, oni ne vide zatvorenika na optuženičkoj klupi; sve što oni vide je uobičajeni čovjek na uobičajenom mjestu. Oni ne vide strašno sudište; oni vide samo svoju vlastitu radionicu."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #27

"... granice su nešto najljepše na svijetu. Voljeti nešto znači voljeti njegove granice; zbog toga će se djeca uvijek igrati na rubu nečega. Dvorce grade uz rub mora, a jedino što ih može spriječiti da hodaju po rubu travnjaka su javni proglasi i privatna surovost. Jer kada smo došli do kraja neke stvari, došli smo do njenog početka."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #27
SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #26

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #26

"Poezija umjetnosti sadržana je u promatranju jednog jedinog tornja; poezija prirode u gledanju jednog stabla; poezija ljubavi u obožavanju jedne žene; poezija religije u štovanju jedne zvijezde."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #25

"Jedino se sjećam kako mi je rekao sljedeće riječi: "Čovjek danas ne može napredovati vukući se naokolo s rukama u svojim džepovima." Ja sam odvratio prilično očiglednom drskošću, kako je čovjek možda napredovao držeći ruke u džepovima drugih ljudi; na što je on počeo raspravljati o moralnoj evoluciji, pa pretpostavljam kako je ono što sam rekao sadržavalo nešto istine."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #25
SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #24

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #24

"Kada ljudi počnu govoriti kako su materijalne okolnosti samostalno stvorile moralne okolnosti, time su spriječili svaku mogućnost ozbiljnih promjena. ... I ništa ne će biti nikada poboljšano u ovome dobu ili zemlji, dok ne uvidimo da moralne istine dolaze prve."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #23

"Jedini je način da nešto volimo spoznaja da to možemo izgubiti."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #23
SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #22

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #22

"Daleko je lakše vjerovati u milijun bajki nego vjerovati u jednoga čovjeka koji ne voli bajke."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #21

"Sve u novinama, što ne predstavlja staru ljudsku ljubav prema oltaru ili domovini, predstavlja staru ljudsku ljubav prema ogovaranju."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #21
SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #20

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #20

"... ako čovjek ima uglavnom vrlo bezbrižan i sretan svakodnevni život, tada mislim kako imamo pravo tražiti od njega da ne pravi planine od krtičnjaka."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #19

"Ne možete postići da vam izraste brada u jednom trenutku strasti."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #19
SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #18

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #18

"Logički je moguće – (prati me sada pažljivo, Parkinsone!) – logički je moguće igrati kroket previše dobro, a da bi se u njemu uopće uživalo. Ako bi mogao gurnuti ovu plavu kuglu kroz ona udaljena vratašca jednako lako kao što bi ju mogao podići rukom, tada ju ne bi gurnuo kroz ta vratašca ništa više nego što ju podižeš rukom; to ne bi bilo vrijedno truda. Kada bi mogao igrati nepogrešivo, tada uopće ne bi niti igrao. Onoga trenutka kada igra postane savršena, igra nestaje."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #17

"Svijet nikada neće gladovati zbog manjka čuda; već samo zbog manjka čuđenja."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #17
SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #16

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #16

"Moć bogatstva, a posebno ta moć u svom najgorem izdanju, raste u modernom svijetu."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #15

"... jer su najdragocjenije stvari u ljudskom statusu neopozive stvari – brak, na primjer."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #15
SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #14

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #14

"Škrtci ustaju rano ujutro; a provalnici, tako sam obaviješten, ustaju noć prije."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #13

"Jer zamršenost života proizlazi iz toga što u njemu postoji previše zanimljivih stvari da bismo mogli biti valjano zainteresirani za bilo koju od njih; ono što nazivamo njegovom trivijalnošću zapravo su komadići bezbrojnih priča; običan i beznačajan život zapravo je poput deset tisuća napetih detektivskih priča pomiješanih žlicom."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #13
SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #12

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #12

"To je ono što život čini istovremeno tako sjajnim i tako neobičnim. Mi se nalazimo u krivome svijetu. Dok sam mislio kako je to pravi grad, bio mi je dosadan; kada sam saznao da je krivi, bio sam sretan. Tako nas i lažni optimizam, moderna sreća, umaraju jer nam govore da se uklapamo u ovaj svijet. Istinska sreća je u tome što se ne uklapamo. Mi dolazimo s nekog drugog mjesta. Mi smo se izgubili."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #11

"Tada sam iznenada vidio, kao na nekoj jasnoj slici, da je moderni svijet neizmjerni i uzburkani ocean, pun fantastičnih i živih stvari. I vidio sam kako je preko cijele njegove površine proširen tanki, vrlo tanki prekrivač od leda, od opakog bogatstva i lažljivog novinarstva. I dok sam stajao ondje u tami gotovo sam mogao zamisliti da ga čujem kako se lomi."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #11
SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #10

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #10

"Ponekad si zamišljam kako je svaki veličanstveni grad morao biti izgrađen noću. U svakom slučaju, jedino je noću svaki dio veličanstvenog grada veličanstven. Sva je arhitektura veličanstvena arhitektura nakon zalaska sunca; možda je arhitektura uistinu noćna umjetnost, poput umjetnosti vatrometa."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #9

"Možda je čudan prizor vidjeti kako slijepac vodi slijepca; ali Engleska pruža još čudniji. Engleska nam pokazuje kako slijepac vodi ljude koji vide."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #9
SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #8

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #8

"Svoj novinarski rad, kojim zarađujem novce, ne obavljam s takvom strahovitom ustrajnošću, kao onaj posao kojim ne zarađujem ništa."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #7

"O pala i zanemarena! O ti što ležiš Umirući u močvarama – umrijeti nećeš, Tvoji su bogataši posjednici tajni i pohlepe silne, Tvoji su siromasi proganjani poput prašine, Prazni, bez iznenađenja i gnjeva – U njihovim očima više ni Boga nema, Tvoje kohorte se slamaju – tvoji zapovjednici padaju, Kažem ti, umrijeti nećeš."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #7
SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #6

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #6

"... bez bijele boje, moje smiješne male slike bile bi jednako besmislene kao što bi bio i svijet kada u njemu ne bi bilo dobrih ljudi."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #5

"Oni mislioci koji ne mogu vjerovati ni u jednog boga često ističu kako bi njima ljubav prema ljudskom rodu sama po sebi bila dovoljna; a možda i bi, kada bi ju imali. To što bi se moglo nazvati ljubavlju prema ljudskom rodu prilično je stvarno; u našem vremenu ona postoji gotovo isključivo među onim ljudima koje nazivamo neobrazovanima; a uopće ne postoji među ljudima koji o njoj govore."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #5
SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #4

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #4

"... postoji samo jedna pouzdana definicija duševno zdravog čovjeka. To je čovjek koji može imati tragediju u svome srcu, a komediju u svojoj glavi."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #3

"Tada sam iznenada uvidio kako postoji simbolična podjela koja može naći usporedbu u biologiji. Hrabri ljudi su kralješnjaci; oni svoju blagost nose na površini, a svoju čvrstoću u sredini. Ali ove moderne kukavice, svi su oni rakovi; sva je njihova tvrdoća na površini, a njihova je mekoća unutra."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #3
SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #2

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #2

"Smisao je demokracije privući na glasanje one ljude koji nikada ne bi imali drskosti sami vladati: a (prema kršćanskoj etici) ljudi koji bi trebali vladati su upravo oni ljudi koji nemaju drskosti to učiniti."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #1

"Pustolovina je šampanjac života."

SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #1
DRUŽBA DUGOG LUKA #31

DRUŽBA DUGOG LUKA #31

"Za mene je postojala i postoji samo jedna stvar; nešto što u normalnom smislu nisam uopće niti poznavao. Hodao sam svijetom slijep, očiju okrenutih prema unutra, gledajući u tebe. Danima nakon noći u kojoj bih te sanjao, bio bih slomljen; poput čovjeka koji je vidio duha. Čitao sam ponovno i ponovno veličanstvene i svečane stihove starih pjesnika, jer su te jedino oni bili dostojni. A kada sam te igrom slučaja ponovno ugledao, mislio sam da je svijet već došao kraju; i upravo je taj povratak i romantični susret s one strane groba previše dobar da bi bio istinit."

DRUŽBA DUGOG LUKA #30

"Onoga trenutka kada ljudi poput tebe vide čovjeka kako sjedi pored rijeke sa štapom, osjete luđački poriv da ga pitaju što je ulovio. Ali kada ti odeš u veliki lov, kako ti to zoveš, nitko te ne pita što si ulovio. Nitko ne očekuje da kući doneseš nilskog konja za večeru. Nitko te nikada nije vidio kako šetaš Pall Mallom, dok te s poštovanjem slijedi zarobljena žirafa. Tvoja vreća sa slonovima, iako ogromna, djeluje jedinstveno neprimjetno; nema sumnje da je ostavljena u garderobi. Osobno, sumnjam da si ikad išta ulovio. Sve je to vrlo ukusno sakriveno u pustinjskom pijesku i sumnji i udaljenosti. Ali ono što ja lovim, daleko je nedostižnija stvar, i jednako skliska kao bilo koja riba. A to je duša Engleske."

DRUŽBA DUGOG LUKA #30
DRUŽBA DUGOG LUKA #29

DRUŽBA DUGOG LUKA #29

"Pobijedit ću Proročanstvo," uzviknuo je zvonkim glasom. "Usprotivit ću se znamenju svoga usuda i narugati se svojoj zlosretnoj zvijezdi. Oni koji su me nazvali promašajem, morat će priznati da sam uspio ondje, gdje je cijeli ljudski rod zatajio. Pravi junak nije onaj tko je dovoljno odvažan da ispuni predviđanja, već onaj tko je dovoljno odvažan da ih ospori."

DRUŽBA DUGOG LUKA #28

"Kada je svijetu potreban križarski rat za neke javne ideale, najbolje će ga voditi slobodni muškarci bez obveza, poput franjevaca. Ali kada je riječ o borbi za privatno vlasništvo - iz toga ne možete isključiti žene. Ne možete imati obiteljsku farmu bez obitelji. Morate ponovno uspostaviti čvrsti kršćanski brak: ne možete imati izdržljive male posjednike uz svu tu skitničku poligamiju; harem koji se čak ni ne može nazvati domom."

DRUŽBA DUGOG LUKA #28
DRUŽBA DUGOG LUKA #27

DRUŽBA DUGOG LUKA #27

"Ona je stvarno bila poput onih princeza o kojima čitate u keltskim pjesmama; s crvenom krunom načinjenom od kovrčavih vilinskih pramenova nalik plamičcima, i blijedim čarobnim licem koje je nekako djelovalo tanko i blistavo poput stakla; a mogla bi Vas navesti da slušate tišinu kao da slušate pjesmu. Kod nje to nije bilo pretvaranje, bila je to doista pjesma; ima takvih ljudi, ali malo ih je nalik njoj."

DRUŽBA DUGOG LUKA #26

"Došli su na vrh brda i stali. Pod njima, crna je tvornica bljuvala svoj plavkasti dim u zrak; a na mjestu gdje se prije nalazila šuma, sada su bili redovi malih kuća nalik kutijama, izgrađenih od prljave žute cigle. Hood je progovorio. "A kada ugledate gnusobu pustošenja kako sjedi na najsvetijem mjestu – nije li to vrijeme u kojemu bi svijet trebao doći svome kraju? Volio bih da sada nastupi kraj svijeta; dok ti i ja stojimo na brdu.'"

DRUŽBA DUGOG LUKA #26
DRUŽBA DUGOG LUKA #25

DRUŽBA DUGOG LUKA #25

"... zaista snažan čovjek je onaj koji može načiniti kalup i onda ga razbiti. Kada čovjek poput tebe iznenada uspije počiniti nešto takvo, nakon dvadeset godina rutine, samo kako bi održao svoju riječ, tada nekako zaista osjetiš da je taj čovjek muškarac i gospodar svoje sudbine."

DRUŽBA DUGOG LUKA #24

"Vlada je posvuda u procesu izgradnje cesta prihvatila glasoviti materijal "Nedrnda", koji nam je svima poznat iz oglasa, time istovremeno osiguravajući udobnost putnika i nagrađujući vjernog pristalicu, upućivanjem velike narudžbe g. Huggu. Kako je i nekoliko članova vlade bilo u posjedu dionica tvrtke Nedrnda, njihova je oduševljena suradnja na području javnih radova bila osigurana."

DRUŽBA DUGOG LUKA #24
DRUŽBA DUGOG LUKA #23

DRUŽBA DUGOG LUKA #23

"Pretpostavljaš li kako muškarac poput tebe ne nosi svoju nacionalnost tako očito, kao nos na svome licu? Misliš li kako se muškarcu, koji je toliko beznadno Englez poput tebe, ne bi smijali u Americi? Ne možeš biti dobar Englez, a da ne budeš i dobra šala. Što si bolji Englez, to si veća šala; pa ipak, bolje je biti bolji."

DRUŽBA DUGOG LUKA #22

"Uzalud je profesor Hake održao niz popularnih predavanja, dokazujući nižim klasama kako bi im se dugoročno gledano ekonomski isplatilo poginuti u bitci."

DRUŽBA DUGOG LUKA #22
DRUŽBA DUGOG LUKA #21

DRUŽBA DUGOG LUKA #21

"Obojica su raspolagala zdravim divljenjem ljepoti, kako kod dama, tako i krajolika; unatoč tome (ili vjerojatnije upravo zato) što su obojica bila prilično romantično privržena suprugama koje su oženili pod prilično romantičnim okolnostima."

DRUŽBA DUGOG LUKA #20

"'Ne mislite da će kemikalije otrovati sve ribe koje ulovim, zar ne, doktore?' 'Ne, naravno da ne,' odvratio je Hunter kratko. 'Same će se prilagoditi prirodnom selekcijom,' reče Hood sanjalački. 'Razvit će organe prilagođene uljnom okruženju – naučit će voljeti benzin.'"

DRUŽBA DUGOG LUKA #20
DRUŽBA DUGOG LUKA #19

DRUŽBA DUGOG LUKA #19

"Ja osobno volim ljude koji su nalik živoj vatri; i, osim toga, oni su naoko ono najživlje čime ova stara zemlja raspolaže. A reći ću vam još nešto. Volim ljude koji se trude; a, vjerujte mi, oni se doista trude."

DRUŽBA DUGOG LUKA #18

"Jer naše suce ne sputavaju nikakvi uskogrudni propisi; oni su napredni, poput dr. Huntera, te u načelu ostvaruju saveze s naprednim silama svoga vremena, posebno s onima koje bi lako mogli susresti kad iziđu van na večeru."

DRUŽBA DUGOG LUKA #18
DRUŽBA DUGOG LUKA #17

DRUŽBA DUGOG LUKA #17

"... uvijek postoji neka razlika između ekscentričnosti starijeg muškarca koji se suprotstavlja svijetu i entuzijazma mlađeg muškarca koji se nada da će ga promijeniti."

DRUŽBA DUGOG LUKA #16

"U svim je postojećim društvenim organizacijama prevladavalo univerzalno nepovjerenje, koje ih je pretvorilo u prašinu nepovezanih atoma. Kakva je bila korist ponuditi ljudima veće plaće, kad oni nisu vjerovali da će ih ikada primiti ...?"

DRUŽBA DUGOG LUKA #16
DRUŽBA DUGOG LUKA #15

DRUŽBA DUGOG LUKA #15

"Kada se dogodi prava revolucija, to neće biti spomenuto u novinama."

DRUŽBA DUGOG LUKA #14

"Znam što nam je potrebno," započe Pierce uzbuđeno. "Znam i ja," prekine ga Hood. "Potreban nam je razuman čovjek." "Nije ga baš lako naći u današnje vrijeme," reče stari vojnik.

DRUŽBA DUGOG LUKA #14
DRUŽBA DUGOG LUKA #13

DRUŽBA DUGOG LUKA #13

"Što bi ti rekla kada bih ja preokrenuo svijet i nogom kročio na Sunce i Mjesec?" "Rekla bih", odvrati Joan Hardy, još se uvijek smiješeći, "kako ti je potreban netko da se brine za tebe."

DRUŽBA DUGOG LUKA #12

"Jer sav taj pretjerano praktični pritisak i užurbanost našega vremena uvijek su u posljednjem trenutku i na duge staze krajnje nepraktični."

DRUŽBA DUGOG LUKA #12
DRUŽBA DUGOG LUKA #11

DRUŽBA DUGOG LUKA #11

"Možda i jesam svadljiv momak. Ali svađe su ponekad dobra stvar."

DRUŽBA DUGOG LUKA #10

"Nisu oni neoženjeni zato što su stari. Stari su zato što su neoženjeni."

DRUŽBA DUGOG LUKA #10
DRUŽBA DUGOG LUKA #10

DRUŽBA DUGOG LUKA #10

"Vjerujem da smo počinili strašnu pogrešku. Nismo trebali poludjeti svi odjednom. Trebali smo ludjeti naizmjence. Tada bih ja mogao biti sablažnjen njegovim ponašanjem ponedjeljcima, srijedama i petcima, a on bi mogao biti sablažnjen mojim ponašanjem utorcima, četvrtcima i subotama. Ali zaista nema nikakve moralne koristi kada poludiš, a nitko nije sablažnjen."

DRUŽBA DUGOG LUKA #9

"Klub je morao dobiti nekakvo ime, pa su promišljeniji i nepristraniji među njima, koji su klub sagledali staloženo i kao cjelinu, razmotrili to pitanje zrelo promislivši, i napokon svoje malo društvo prozvali Ludnicom."

DRUŽBA DUGOG LUKA #9
DRUŽBA DUGOG LUKA #8

DRUŽBA DUGOG LUKA #8

"... vjerujte mi, došlo je vrijeme kada treba biti mahnit. Svi smo mi bili i previše krotki."

DRUŽBA DUGOG LUKA #7

"... čovjek će raditi strahovito naporno, kad nešto jako želi ..."

DRUŽBA DUGOG LUKA #7
DRUŽBA DUGOG LUKA #6

DRUŽBA DUGOG LUKA #6

"... nemojmo dopustiti da nas razdvoje ljubomore i sitne ambicije."

DRUŽBA DUGOG LUKA #5

"... u dubini svojih duša neki su od nas DOISTA vjerovali kako bi mogla postojati odanost i takva ljubav na koju bi žena bila posve spremna čekati čak i do kraja svijeta."

DRUŽBA DUGOG LUKA #5
DRUŽBA DUGOG LUKA #4

DRUŽBA DUGOG LUKA #4

"Ljudi kažu, 'Pih, pjesnik je u oblacima. Isto tako je i munja.'"

DRUŽBA DUGOG LUKA #3

"Nasuprot toj sveopćoj anarhiji prekršenih obećanja, mala je organizacija Družba Dugog Luka stajala čvrsto i odano i pouzdano. Dugolukaši su postali poznati pod nadimkom Lažljivci. Posvuda je poput pjesme bila ponavljana dosjetka ili krilatica, 'Jedino Lažljivci govore istinu.'"

DRUŽBA DUGOG LUKA #3
DRUŽBA DUGOG LUKA #2

DRUŽBA DUGOG LUKA #2

"Hood je bio jedan od onih ljudi što ih knjige gotovo doslovno zgrabe i progutaju, poput čudovišta s čeljustima od kože i papira. Nije bilo pretjerano reći da je upao tako duboko u knjigu kao što bi neoprezni putnik mogao upasti duboko u močvaru ili u neku čudnu tropsku biljku ljudožderku; samo što je u ovome slučaju putnik bio opčinjen te se nije ni opirao. Iznenada bi usred rečenice postao tih i nastavio čitati; ili bi iznenada počeo strastveno čitati naglas, raspravljajući se s nekim u knjizi, a da se pri tome ne bi obraćao nikome u sobi. Iako obično nije bio nepristojan, znao bi odlutati kroz salone drugih ljudi prema njihovim policama s knjigama te bi se u njima, moglo bi se reći, izgubio, poput nehajnog obiteljskog duha."

DRUŽBA DUGOG LUKA #1

"Prilično je uznemirujuće kada luđaci samo tako odjednom postanu normalni."

DRUŽBA DUGOG LUKA #1
KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #38

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #38

"'Sjećaš li se kada smo se prvi put sreli i razgovarali o Chauceru i lancu na kojemu je upisano Amor Vincit Omnia?' I bez pomicanja očiju ili ruku s mjesta na kojemu su počivale, ponovio je početne Tezejeve riječi o sakramentu braka iz Vitezove priče, a kako je izgovorio te plemenite riječi, kao da su dio živog jezika, tako ću ih i ja ovdje zapisati, na muku književnih komentatora: '... Prvi Pokretač svega što postoji, Ljubavni lanac isprva kad spoji, Ishod mu velik bje i težnja krasna, A razlozi i svrha dobro jasna.' A zatim se brzo sagnuo prema njoj; a ona je shvatila zašto joj je taj vrt uvijek izgledao kao da skriva tajnu i iščekuje iznenađenje."

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #37

"Draga moja djevojko, s tvojim je bratom sve u redu, jednako kao i s tobom. On je samo ono, što nazivaju zaštićenim neurotikom, što je njihov uvijeni način da kažu kako on ima posebnu vrstu kože, na koju se ne hvata glazura javnih škola, već samo sklizne poput vode s patkinih leđa. Vjerojatno i bolje za njega, dugoročno gledano. Ali čak i ako pretpostavimo da doista ostane malo više poput djeteta, nego većina nas. Postoji li nešto naročito strašno u vezi djeteta? Zadrhtite li, kada pomislite na svoga psa, samo zato što je sretan i što Vas voli, a ipak ne može izvesti četrdeset i osam Euklidovih teorema? Biti pas nije bolest. Biti dijete nije bolest. Čak ni ostati dijete nije bolest; ne poželite li ponekad da svi možemo ostati djeca?"

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #37
KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #36

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #36

"Bio sam na kraju svijeta, i među šljamom zemlje; bio sam među svakakvim odrpancima, koji nisu imali gotovo ništa za dati i koji su to često bili vrlo neskloni dati. Mahao sam brodovima u prolazu i dovikivao putnicima u prolazu, i nesumnjivo su me zbog toga iskreno proklinjali. Ali nikome nikada nije bilo čudno što sam tražio pomoć. Zasigurno nitko nije smatrao zločinom, što sam vikao prema brodu dok sam se utapao, ili puzao prema logorskoj vatri kada sam umirao. U svim tim divljim morima i pustim mjestima, ljudi su doista prihvaćali kao posve prirodno da moraju spasiti one koji se utapaju i one koji umiru. Nikada nisam zaista bio kažnjen što sam siromašan, sve dok nisam došao u civilizirani grad. Nikada nisam bio proglašen kriminalcem zbog traženja sućuti, sve dok se nisam vratio kući."

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #35

"Kroz najgore što čovjek može zamisliti ostvaruje se ono najbolje, što čovjek ne može ni zamisliti." "Bojim se da ne razumijem," reče mlađi partner. "Prolazite kroz najgore na putu do najboljeg, kao što prolazite zapadom na putu prema istoku," rekla je, "i doista postoji mjesto, na stražnjoj strani svijeta, gdje su istok i zapad jedno. Zar ne osjećate kako postoji nešto toliko strahovito i mahnito dobro, da mora djelovati loše?" On ju je blijedo gledao, a ona je nastavila, kao da naglas razmišlja. "Bljesak na nebu stvara mrlju u vidnom polju. A napokon," dodala je, gotovo šapćući, "sunce je bilo pomračeno, jer je jedan Čovjek bio previše dobar da bi živio."

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #35
KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #34

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #34

"Već je objašnjeno kako se Pavonijom upravljalo po prosvijećenim modernim načelima. To bi značilo da je kralj bio omiljen i bez ikakve moći; od naroda izabrani premijer bio je neomiljen i umjereno moćan; načelnik tajne policije bio je znatno moćniji, a tihi i inteligentni mali bankar, kojemu su svi dugovali novac, bio je najmoćniji od svih."

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #33

"Vjeruj mi, nisu maštoviti ljudi oni koji polude. Nisu oni ti koji su mahniti, čak ni kada su morbidni. Njih uvijek iz loših snova mogu probuditi šire perspektive i sjajnije vizije - upravo zato što su maštoviti. Ljudi koji polude su nemaštoviti. Tvrdoglavi, hladnokrvni ljudi u kojima ima mjesta za samo jednu ideju i koji ju shvaćaju doslovno."

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #33
KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #32

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #32

"Dragi moj momče, a ti si hladni i racionalni čovjek od znanosti," reče Windrush opušteno. "U kakvim se praznovjerjima ti valjaš! U kakvoj srednjovjekovnoj tami promišljaš po čitave dane! Ja sam samo jadni, neostvarivi, pjesnički sanjar, ali uvjeravam te, ja se nalazim na jasnom danjem svjetlu. Zapravo, nikada nisam bio udaljen od njega, čak ni onda kada ste me smjestili u onaj ugodni mali sanatorij na dan ili dva. Bio sam ondje posve sretan, a što se tiče luđaka, no, došao sam do zaključka kako su oni znatno zdraviji od mojih prijatelja izvan ludnice."

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #31

"Na vrhu nekoć zlosretnog stabla, mala je ptica iznenada zapjevala, a u istome trenutku veličanstveni je jutarnji vjetar s juga navalio na vrt, savijajući sve njegovo šiblje i grmove te djelujući, kao i povjetarac kada prolazi iznad suncem obasjanog lišća, kao da tjera sunčevu svjetlost ispred sebe u moćnim valovima. I činilo im se oboma da se nešto slomilo ili je bilo odriješeno, zadnja veza s kaosom i noći, zadnja nit mreže nekog opirućeg Ništavila koje sprječava stvaranje, i Bog je načinio novi vrt i oni su stajali živi na prvim temeljima svijeta."

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #31
KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #30

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #30

"Svaka od tih mrskih slučajnosti izazivala joj je duhovni udar, do te mjere da je skoro naglas zaplakala, kada je o tome razmišljala. U međuvremenu, ostatak njenog uma neprestano je kružio u željeznom krugu takve paklene logike. Ponavljala si je ponovno i ponovno da se ponaša morbidno, a zatim si je govorila ponovno i ponovno kako je morbidna samo zato što je luda. Ali ona nije bila ni najmanje luda, bila je samo mlada, a tisuće mladih ljudi prolazi kroz takve faze noćnih mora, i nitko za to ne zna i ne pomaže im."

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #29

"S naše točke gledišta, uvijek je veliki problem u svakome ubojstvu, što učiniti s tijelom. Pretpostavljam kako je ta činjenica mnoge ljude spasila od toga da budu ubijeni. Činjenica, da su svojim neprijateljima opasniji mrtvi nego živi."

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #29
KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #28

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #28

"Vaše Veličanstvo i ostala gospodo, ako vam u ovome trenutku prijete gromovi iz vama nepoznatih izvora, a možda i pad cijele vaše nacije uslijed strane invazije i unutrašnje pobune, za to u velikoj mjeri možete zahvaliti sebi samima."

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #26

"Kao što je zmije i štapove progutala zmija Aronova, Kao što je sami Bog veći od bogova, Kao što je svaka zvijezda pred jednim suncem bijedna, Riječi su mnoge, ali Riječ je jedna."

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #26
KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #25

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #25

"On je lažac, nedvojbeno," rekao je učitelj sumorno. "A to je vrlo opasno stanje novinarstva i javnosti, kada jedino lašci govore istinu."

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #24

"Vi nam govorite mnogo toga o evoluciji i usponu čovjeka. Vi ljudi od znanosti vrlo ste nadmoćni, naravno, i ništa u vezi vas nije dio legende. Vi ne vjerujete u rajski vrt. Vi ne vjerujete u Adama i Evu. Iznad svega, vi ne vjerujete u zabranjeno drvo." Liječnik je odmahnuo glavom u napola šaljivom negodovanju, ali drugi je nastavio s istom svečanom čvrstoćom pogleda. "Ali ja Vam kažem, uvijek imajte u svome vrtu zabranjeno drvo. Uvijek imajte u svome životu nešto što ne smijete dodirnuti. U tome je tajna ostajanja vječno mladim i sretnim."

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #24
KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #23

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #23

"... tamno svjetlucanje police za knjige govorilo je kako se nacionalnu književnost ne bi smjelo olako izgubiti te kako ju je nemoguće zamijeniti ..."

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #22

"Nikada u povijesti nije bilo takvog vremena, u kojemu je nekolicina značila tako puno, a većina tako malo."

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #22
KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #21

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #21

"Volio je samoću, jer je to bio jedini savršeni način da čini ono što mu se sviđa."

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #20

"Zaboravljaš da sam ja liječnik. Ja, u svakom slučaju, imam odgovornost prema javnosti." "A sada znam da si gad i podlac," rekla je. "Oni uvijek imaju odgovornost prema javnosti."

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #20
KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #19

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #19

"U nekim je trenutcima bilo uistinu dvojbeno, bi li tetku trebalo svrstati u pogodnosti ili nepogodnosti."

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #18

"Puno slušamo u današnje vrijeme o opasnostima nevinosti, puno toga lažnog i malo istinitog."

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #18
KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #17

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #17

"Za čovjeka od znanosti, greška je kada omaškom postane razumljiv."

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #16

"Političari i financijeri stvarali su nešto poteškoća, osjećajući kako im održavanje obećanja ne bi smjelo postati navika."

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #16
KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #15

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #15

"Premijer je ustao nekontrolirano uzrujan, jer profesionalni reformatori ne vole slušati o drastičnim reformama."

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #14

"Teškoća je u tome," rekao je, "što je bitne stvari nemoguće opisati. Riječi zvuče pogrešno kada opisuješ takve stvari."

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #14
KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #13

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #13

"... ni od koga ne možete tražiti da Vam kaže istinu o Vama samima."

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #12

"Sveznalice su često neupućene. Često su posebno neupućene u svoju neupućenost."

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #12
KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #11

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #11

"Isto je tako jedino pravedno reći da, kada zastrašivanje zataji, ne preostaje ništa drugo osim podmićivanja."

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #10

"Istina je da smo se mi posvetili novoj vrsti detektivske priče - ili, ako hoćete, detektivske službe. Mi nismo u potrazi za zločinima, već za prikrivenim vrlinama."

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #10
KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #9

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #9

"Zakopao je glavu u ruke te nakon kratke šutnje rekao uz snažan uzdisaj: 'Amor Vincit Omnia.'"

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #8

"Oh, zar ne razumiješ? Zar ne razumiješ kako su plitki svi ti moderni ljudi, kada ti govore kako ne postoji nešto poput okajanja ili ispaštanja, kad je to jedina stvar za kojom cijelo srce žudi pred grijesima ovoga svijeta?"

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #8
KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #7

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #7

"Ali čak i ako od umjetnosti i poezije nema nikakve koristi, iz toga ne slijedi da one nemaju vrijednost."

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #6

"Zapravo, općenito sam otkrio kako ljubaznošću mogu postići sve što želim."

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #6
KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #5

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #5

"... nemate pojma kako je lako obmanuti doista prosvijećeni, obrazovani moderni grad, koji je naviknut na novine i slične stvari."

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #4

"I učinilo im se oboma da se nešto slomilo ili je bilo odriješeno, zadnja veza s kaosom i noći, zadnja nit mreže nekog opirućeg Ništavila koje sprječava stvaranje, i Bog je načinio novi vrt i oni su stajali živi na prvim temeljima svijeta."

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #4
KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #3

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #3

"Ne možeš pokrenuti modernu revoluciju, niti bilo što moderno, bez novca."

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #2

"Sve je to krasno, te priče da ljubav sve pobjeđuje, i da sila nije rješenje i tome slično. Ali ja sam silom otvorio ovaj sef: nikada nisam naišao na sef koji sam mogao otvoriti samo ljubavlju prema onome što se nalazi unutra."

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #2
KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #1

KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #1

"Pretpostavljam, kao što sam već rekao, kako je većina nas krivo shvaćena, na ovaj ili onaj način."

NAPOLEON OD NOTTING HILLA #21

"Budale, vi obavljate svoje poslove i vidite zemaljska kraljevstva, i liberalni ste i mudri i kozmopolitski, a to je jedino što vam đavao može dati - jedino što je mogao ponuditi Kristu, samo da bi s prijezirom bio odbijen. Ja činim ono što čine istinski mudri ljudi. Kada dijete izađe u vrt i zagrli drvo, govoreći: "Neka ovo drvo bude sve što imam", u tome se trenutku njegovi korijeni prihvate za pakao, a njegove grane za zvijezde. Radost koju ja osjećam, ona je koju ljubavnik spozna kada mu žena predstavlja sve. To je ono što divljak spozna kada mu njegov idol predstavlja sve. To je ono što sam ja spoznao, kada mi je Notting Hill postao sve. Ja imam grad. Bilo da stoji ili da padne."

NAPOLEON OD NOTTING HILLA #21
NAPOLEON OD NOTTING HILLA #20

NAPOLEON OD NOTTING HILLA #20

"Ljudi žive, kao što sam rekao, radujući se, iz pokoljenja u pokoljenje, nečemu svježijem od napretka — činjenici da sa svakim novorođenčetom nastaje novo sunce i novi mjesec. Kada bi naše drevno čovječanstvo sačinjavao jedan jedini čovjek, možda bi se i slomio pod sjećanjem na tolike odanosti, pod teretom tolikih raznih junaštava, pod opterećenjem i užasom sve ljudske dobrote. Ali Bogu se svidjelo izdvojiti svaku pojedinačnu dušu, tako da za druge duše može doznati samo iz prepričavanja, a svakoj od njih dobrota i sreća dolaze s mladošću i silinom munje, jednako tako kratko i jednako tako čisto."

NAPOLEON OD NOTTING HILLA #19

"To je ono čemu zamjeram u vašem kozmopolitizmu. Kada kažete kako želite da se svi ljudi ujedine, zapravo mislite kako želite da se svi narodi ujedine kako bi naučili vještine vaših ljudi. Ako Arap beduin ne zna čitati, engleski misionar ili učitelj mora biti poslan da ga nauči čitati, ali nitko nikada ne kaže, 'Taj učitelj ne zna jahati na devi; hajmo platiti beduinu da ga nauči.' Kažete da će vaša civilizacija uključiti sve talente. Hoće li? Želite li stvarno reći, kako ćete do onoga trenutka kada Eskim nauči glasati za okružno vijeće, vi naučiti probosti morža kopljem? Vraćam se primjeru koji sam već spomenuo. U Nikaragvi smo imali način za lovljenje divljih konja – vezanjem prednjih nogu lasom – koji je navodno bio najbolji način u Južnoj Americi. Ako ćete uključiti sve talente, odite i učinite to. Ako nećete, dozvolite mi da kažem što sam oduvijek govorio, kako je iz svijeta nešto nestalo kada je Nikaragva civilizirana."

NAPOLEON OD NOTTING HILLA #19
NAPOLEON OD NOTTING HILLA #18

NAPOLEON OD NOTTING HILLA #18

"Što se je moglo dogoditi s Notting Hillom, da je svijet bio drugačiji, duboko je pitanje; ali evo i dubljeg. Što se je moglo dogoditi sa svijetom, da Notting Hilla nikada nije ni bilo? Drugi je glas odvratio: Isto što bi se dogodilo svijetu i svim zvjezdanim sustavima kada bi na jabukovom stablu izraslo šest jabuka umjesto sedam; nešto bi bilo zauvijek izgubljeno. Nikada u svijetu nije postojalo ništa posve nalik Notting Hillu. Nikada neće biti ničega nalik njemu sve do sudnjeg dana. Ne mogu vjerovati ni u što drugo osim da ga je Bog volio, kao što zasigurno voli sve što je samosvojno i nezamjenjivo."

NAPOLEON OD NOTTING HILLA #17

"Taj smijeh, kojim ljudi ugnjetavaju jedni druge, nije tako moćan, kao što si zamišljate. Petar je razapet i to razapet glavom prema dolje. Što bi moglo biti smješnije od pomisli na uglednog, starog apostola okrenutog naopačke? Što bi moglo biti više u stilu vašeg modernog humora? Ali što je to vrijedilo? Naopačke ili s pravom stranom prema gore, Petar je čovječanstvu Petar. Naopačke se još uvijek nadvija nad Europom, a milijuni se kreću i dišu samo u duhu njegove Crkve."

NAPOLEON OD NOTTING HILLA #17
NAPOLEON OD NOTTING HILLA #16

NAPOLEON OD NOTTING HILLA #16

"Ali život je dolina suza. Nemoj nikada zaboraviti, ni u jednom trenutku svoga postojanja, gledati ga u svjetlu doline suza."

NAPOLEON OD NOTTING HILLA #15

"Kakva je lakrdija ovo moderno slobodoumlje! U našoj modernoj civilizaciji, sloboda govora zapravo znači da moramo govoriti isključivo o nevažnim stvarima. Ne smijemo govoriti o religiji, jer je to netrpeljivo; ne smijemo govoriti o kruhu i siru, jer je to razgovor o trgovini; ne smijemo govoriti o smrti, jer je to depresivno; ne smijemo govoriti o rođenju, jer je to neobzirno. To ne može potrajati. Nešto mora slomiti tu čudnu ravnodušnost, taj neobični pospani egoizam, tu čudnu usamljenost milijuna ljudi u gomili. Nešto ju mora slomiti. Zašto to ne bismo bili Vi i ja?"

NAPOLEON OD NOTTING HILLA #15
NAPOLEON OD NOTTING HILLA #14

NAPOLEON OD NOTTING HILLA #14

"Smijeh i ljubav su posvuda."

NAPOLEON OD NOTTING HILLA #13

“Nijedan čovjek koji je zaljubljen, ne misli da je itko prije njega bio zaljubljen.”

NAPOLEON OD NOTTING HILLA #13
NAPOLEON OD NOTTING HILLA #12

NAPOLEON OD NOTTING HILLA #12

"Ti će ljudi biti uništeni prije zalaska sunca; i novi će se ljudi pojaviti i biti uništeni, i nove će nepravde biti počinjene, i ugnjetavanje će se uvijek iznova uzdizati poput sunca, a nepravda će uvijek biti svježa kao proljetno cvijeće. A kameni toranj će uvijek gledati na nju s visine. Materija će, u svojoj nečovječnoj ljepoti, uvijek gledati s visine na one koji su dovoljno ludi da pristanu umrijeti, a još i više ludi, jer su pristali živjeti."

NAPOLEON OD NOTTING HILLA #11

"Gospode! kakav je to neobičan svijet u kojemu čovjek ne može ostati jedinstven, čak ni ako si da truda da poludi!"

NAPOLEON OD NOTTING HILLA #11
NAPOLEON OD NOTTING HILLA #10

NAPOLEON OD NOTTING HILLA #10

"Za tebe i za mene, i za sve hrabre ljude, moj brate", izgovori Wayne na svoj neobični skandirajući način, "dobro se vino toči u svratištu na kraju svijeta."

NAPOLEON OD NOTTING HILLA #9

"Ne možete se prepirati s izborima duše."

NAPOLEON OD NOTTING HILLA #9
NAPOLEON OD NOTTING HILLA #8

NAPOLEON OD NOTTING HILLA #8

"Otkrio je činjenicu koja je svim romanticima poznata — da se avanture događaju na suhoparne dane, a ne na sunčane. Kada je žica monotonije najčvršće zategnuta, tada ona puca stvarajući zvuk nalik pjesmi."

NAPOLEON OD NOTTING HILLA #7

"On je čovjek, čini mi se," reče, "kojemu nije stalo ni do čega osim do šale. On je opasan čovjek." Lambert se nasmijao dok je podizao makarone do usta. "Opasan!" reče. "Ne poznajete maloga Quina, gospodine!" "Svaki je čovjek opasan," reče stari čovjek, a da se nije ni pomaknuo, "ako mu je stalo samo do jedne stvari."

NAPOLEON OD NOTTING HILLA #7
NAPOLEON OD NOTTING HILLA #6

NAPOLEON OD NOTTING HILLA #6

"Zar mislite kako se ja nemam pravo boriti za Notting Hill, Vi, čija se engleska vlada tako često borila za budalaštine? Ako, kao što Vaši bogati prijatelji tvrde, nema bogova, a nebo iznad nas je mračno, za što bi se drugo čovjek trebao boriti, nego za mjesto koje je bilo rajski vrt njegovog djetinjstva i kratki raj njegove prve ljubavi? Ako ni hramovi, niti sveta pisma nisu sveta, što je sveto ako čovjekova vlastita mladost nije sveta?"

NAPOLEON OD NOTTING HILLA #5

"Pojedinačno, ljudi mogu ostavljati više ili manje racionalan dojam, jedući, spavajući, i planirajući. Ali ljudski je rod kao cjelina varljiv, mističan, nestalan, zanosan. Ljudi su ljudi, ali čovječanstvo je žena."

NAPOLEON OD NOTTING HILLA #5
NAPOLEON OD NOTTING HILLA #4

NAPOLEON OD NOTTING HILLA #4

"Rođen sam, poput drugih ljudi, na komadiću zemlje, koji sam volio jer sam tamo igrao dječačke igre, i zaljubio se, i pričao sa svojim prijateljima po cijele noći, koje su bile noći bogova. I osjećam se zbunjeno. Ti mali vrtovi gdje smo si izražavali ljubav. Te ulice na koje smo iznosili svoje mrtve. Zašto bi to bila sasvim obična mjesta? Zašto bi bila smiješna? Zašto bi bilo groteskno reći, da je poštanski sandučić pjesnički, kad cijelu jednu godinu nisam mogao ugledati crveni poštanski sandučić na žutom predvečerju u izvjesnoj ulici, a da ne budem slomljen nečime, što Bog čuva kao tajnu, ali što je jače od tuge ili radosti? Zašto bi itko imao pravo nasmijati se dok izgovara riječi "ideal Notting Hilla"? - Notting Hilla, u kojemu tisuće besmrtnih duša naizmjenično plamti nadom i strahom."

NAPOLEON OD NOTTING HILLA #3

"Napoleon od Notting Hilla obiluje humorom i dubinom. Likovi su veliki kao život i zabavni, iako se ponekad čini da su u jednakoj mjeri utjelovljenja različitih filozofija, koliko i ljudi. Zaplet je jako dobar – brz, neočekivan, žustar. “Dva glasa” – završno poglavlje romana i njegov vrhunac – predstavlja remek djelo, potpuni smisao priče, koji se razotkriva kroz sugestivni i očaravajući prizor. A Chesterton ne razmatra samo vrijednost i značaj domoljublja, već daje glas njegovoj suštini, koja odzvanja u riječima Adama Waynea: "Ja imam grad. Bilo da stoji ili da padne." Iz članka Shannon McDermott

NAPOLEON OD NOTTING HILLA #3
NAPOLEON OD NOTTING HILLA #2

NAPOLEON OD NOTTING HILLA #2

"Napoleon od Notting Hilla predstavlja ravnotežu između neshvaćanja ničega ozbiljno i shvaćanja svega preozbiljno, a ravnoteža je katolička. To je ravnoteža Don Quijotea i Sancha Panse. Katolici moraju stajati između dviju krajnosti: prevelike žestine i prevelike ravnodušnosti, jer katolička vjera nije ni stroga, niti neosjetljiva. Ona je radosna, a radost je osobina koja zahtijeva u jednakoj mjeri ozbiljnost i veselost. Katolici se moraju šaliti, a zatim iskreno zahvaliti Bogu za šalu. To je Chestertonova vizija kršćanstva: kršćani koje pokreće usporednost vjere i razuma, smisla i besmisla, neba i zemlje, Boga i čovjeka. Jedinstvo ljubavi i smijeha okrunjeno je u Bogu, a onaj tko teži u Njemu živjeti mora čuvati ono što je bilo zanemareno, slaviti čuda u svijetu u kojemu su čuda stavljena izvan zakona, pa čak i biti luđak samo zato da bi mogao biti katolik. Napoleon od Notting Hilla je najbolje djelo fikcije G. K. Chestertona, iako je to istovremeno i njegovo prvo takvo djelo. Ovaj nam roman predstavlja likove koji su potpunije živi od ikojih koje je kasnije izmislio, a također predstavlja i njegovu vlastitu osobnost potpunije nego u ijednoj priči koju je kasnije smislio. Za Chestertona, ozbiljnost i igre uvijek idu rukom pod ruku. To miješanje je očito u njegovoj upotrebi paradoksa, u kojima, pomoću pametnih dosjetki ili izvrtanja riječi, Chesterton postiže da nam najsvečanije istine namignu i poklone se. Zaigranost i dubina bili su dva režnja mozga gospodina Chestertona, i on je slikao njihovim bojama - ali te su boje bile najbogatije kada je oslikavao Auberona Quina i Adama Waynea, glavne junake Napoleona od Notting Hilla." Iz članka Seana Fitzpatricka, 2015.

NAPOLEON OD NOTTING HILLA #1

Zanimljivosti o knjizi Napoleon od Notting Hilla koju je napisao Gilbert Keith Chesterton: Radnja romana Napoleon od Notting Hilla Gilberta Keitha Chestertona, napisanog 1904. godine, započinje u gotovo nepromijenjenom Londonu 1984. godine. Iako je radnja romana smještena 80 godina u budućnost, zapravo je smještena u alternativnu stvarnost vremena u kojemu je sam Chesterton živio, bez tehnološkog napretka i promjena u klasnom sustavu ili stavovima. Chesterton priču izgrađuje na ideji o bezličnoj vladi, koja je sasvim zadovoljna upravljanjem državom pomoću nasumce izabranog kralja, koji predstavlja samo figuru. Utjecaj: Poznato je, da se je Michael Collins, vođa Uskršnjeg ustanka za irsku neovisnost od britanske vlasti, divio ovoj knjizi. Postoje i nagađanja kako je godina u kojoj započinje radnja romana Napoleon od Notting Hilla potaknula odabir godine za radnju romana Georgea Orwella 1984. Roman Napoleon od Notting Hilla citiran je i na početku romana Neila Gaimana Neverwhere. Poznati SF i fantasy pisac Neil Gaiman veliki je Chestertonov poklonik te je nadahnuće za svoj roman Neverwhere i istoimenu BBC-jevu seriju pronašao u Chestertonovom romanu "Napoleon od Notting Hilla". Opisao je to sljedećim riječima: "Sve je počelo s Londonom. Ne sa stvarnim Londonom, ne zapravo, već s verzijom Londona o kojoj sam čitao u Napoleonu od Notting Hilla. Chestertonov ludi kralj Auberon (je li doista lud?) govori o londonskim lokacijama kao o mističnim i magičnim mjestima, izmišljajući povijest u hodu. Bilo je to uzbudljivo i smiješno, i zbog toga su imena londonskih četvrti djelovala čarobno." I Napoleon od Notting Hilla, kao i Chestertonov Čovjek koji je bio četvrtak spominju se u video igrici iz 2000. godine, Deus Ex.

NAPOLEON OD NOTTING HILLA #1
STABLA PONOSA #7

STABLA PONOSA #7

"Ako se spustite dolje do afričke obale Mediterana, gdje se posljednji klin šume sužava između pustinje i plima i oseka veličanstvenog mora, otkrit ćete kako domoroci i dalje pričaju neobičnu priču o svecu iz mračnih vremena. Ondje, na sumračnoj granici Crnog kontinenta, možete osjetiti mračna vremena. Ja sam to mjesto posjetio samo jednom, iako leži, da se tako izrazim, nasuprot talijanskome gradu u kojemu sam godinama živio, pa biste ipak teško povjerovali do koje su mjere pometnja i seoba toga mita ondje djelovale nekako manje ludo nego što su uistinu bile, sa šumom koja je noću odjekivala lavljim zvucima i onom grimiznom samoćom u pozadini. Kažu da ih je pustinjak sv. Securis, koji je ondje živio među drvećem, zavolio kao družbenike; jer, iako su bili ogromni divovi s mnogo ruku poput Briareusa, bili su najnježnija i najnedužnija stvorenja; nisu proždirali poput lavova, već bi se prije moglo reći da su širili svoje ruke svim malim pticama. Pa se molio da s vremena na vrijeme budu odriješeni od spona kako bi mogli hodati poput drugih stvorenja. I stabla su se pomicala zahvaljujući Securisovim molitvama, kao što su činila čuvši Orfejeve pjesme. Ljudi iz pustinje već su izdaleka bili pogođeni strahom, vidjevši kako svetac šeta s hodajućim šumarkom, poput učitelja sa svojim dječacima. Jer stabla su na taj način bila oslobođena od strogih uvjeta discipline. Morala su se vratiti na zvuk pustinjakovog zvona te, iznad svega, oponašati divlje zvijeri u hodanju, ali samo uz uvjet da ništa ne uništavaju i ne proždiru. Dakle, pričalo se kako je jedno stablo čulo glas koji nije bio svečev; kako je u topli, zeleni sumrak jedne ljetne večeri postalo svjesno nečega što je sjedilo i govorilo na njegovim granama nalikujući na prekrasnu pticu, a to je bilo ono što je jednoć progovorilo s drveta prerušeno u veliku zmiju. Kako je glas postajao glasniji među njegovim šuštećim lišćem, stablo je razdirala snažna žudnja da se istegne i zgrabi ptice koje su nedužno letjele oko svojih gnijezda te da ih raščerupa na komadiće. Naposljetku je iskušavatelj napunio vrh stabla svojim vlastitim pticama ponosa, zvjezdanom povorkom paunova. I duša zvijeri nadvladala je dušu stabla, pa je rastrgalo i pojelo plavo-zelene ptice sve dok nije ostalo niti jedno pero te se vratilo tihom plemenu stabala. Ali kažu kako su se, kada je došlo proljeće, sva ostala stabla prekrila lišćem, dok je ovo bilo prekriveno perjem čudne boje i uzorka. A zbog te je čudovišne prilagodbe svetac znao za grijeh te je to jedno stablo ukorijenio u zemlju uz presudu da zlo padne na svakoga tko ga ponovno pomakne. To je, zemljoposjedniče, pustinjski početak priče koja je ovdje završila, gotovo u samome ovom vrtu."

STABLA PONOSA #6

»Priznajem kako bih ja radije bio čovjek nego pravnik«, rekao je liječnik, prilično grubo. »Nisam uopće imao osjećaj da je pravo takva glupost. Kakva korist od toga da se jadnoj djevojci uskrati njeno vlasništvo, i da imanje propadne? No, ja moram ići, ili će i moji pacijenti također propasti.«

STABLA PONOSA #6
STABLA PONOSA #5

STABLA PONOSA #5

"Je li Vam ikada palo na pamet", upitao je Paynter, "kako je moguće da ljudi koji nikada nisu počinili ubojstvo čine vrlo raznolik i veoma neobičan skup? Moguće je da život svakog običnog čovjeka skriva istinsku misteriju, tajnu izbjegnutih grijeha."

STABLA PONOSA #4

»Sve je to meni labirint«, reče svećenik uzdahnuvši. »Rekao sam vam, kako svi ti financijski poslovi nadilaze moje shvaćanje. Jedna i jedina stvar u koju sam bio posve siguran, bila je vrsta čovjeka koji mi je sjedio nasuprot. A bio sam siguran kako je on bio previše razdražljiv i drzak da bi bio varalica.«

STABLA PONOSA #4
STABLA PONOSA #3

STABLA PONOSA #3

»Čudno je što to kažete«, reče otac Brown; »jer sam pokušao otkriti svoje vlastite nedostatke u raznim područjima, i jedina je stvar za koju mislim kako ju sa sigurnošću znam o sebi, da nisam lud. Za što sam, naravno, kažnjen time što sam dosadan. Ali nisam nikada, koliko mi je poznato, izgubio dodir sa stvarnošću; a čini mi se čudnim da ga čovjek, briljantan poput Vas, može tako brzo izgubiti.«

STABLA PONOSA #2

»Jer ovo nadilazi moje shvaćanje«, reče. »Oh, ja sam posve svjestan kada nešto nadilazi moje shvaćanje; a znao sam da će to svakako biti slučaj, kada sam otkrio da umjesto običnog ljudskog ubojice lovimo financijera koji je izvršio pronevjeru. Vidite, ne znam posve kako sam izvorno počeo sudjelovati u ovoj vrsti detektivskog posla; ali gotovo sve moje iskustvo odnosi se na obične ljudske ubojice. Dakle, ubojstvo je gotovo uvijek ljudsko i osobno; ali modernim krađama omogućeno je da postanu prilično neosobne. One nisu samo tajne; one su anonimne; gotovo javno anonimne. Čak ako i umrete, možete na tren ugledati lice čovjeka koji Vas je probo. Ali, koliko god dugo živjeli, moguće je da nikada, ni na trenutak, ne naslutite ime čovjeka koji Vas je opljačkao. Moj je prvi slučaj bio samo mala, privatna, afera o čovjekovoj glavi koja je bila odsječena, i drugoj glavi koja je bila stavljena na njeno mjesto; volio bih se vratiti natrag među takve tihe, jednostavne, male idile. One nisu nadilazile moje shvaćanje.«

STABLA PONOSA #2
STABLA PONOSA #1

STABLA PONOSA #1

"Savršeno sam sigurna, g. Paynter, kako ovu zemlju koja umire i ove ljude koji iščezavaju ne može spasiti nitko osim onih koji razumiju. Mislim, onih koji razumiju tisuću malih znakova i uputa u samome tlu i položaju zemlje, kao i gotovo ugažene tragove. Moj muž razumije, a i ja sam počela razumijevati; moj otac ne bi nikada razumio. Postoje sile, postoji duh ovoga mjesta, postoje pojave koje ne bi smjele biti gurane u stranu. Oh, nemojte zamišljati da sam osjećajna i da čeznem za dobrim, starim vremenima. Nisu svi stari dani bili dobri; upravo u tome je stvar, pa moramo razumjeti dovoljno, kako bismo mogli razlikovati dobro od zla. Moramo razumjeti dovoljno kako bismo mogli sačuvati tragove sveca ili svete predaje, ili, ondje gdje je bilo obožavano zlo božanstvo, uništiti njegov oltar te posjeći njegov gaj."