HERETICI #81

by Hrvoje

“Svaka velikodušna osoba priznat će kako postoji jedna vrsta grijeha koju bi milosrđe moralo obuhvatiti, a to je grijeh koji je neoprostiv. I svaka će se velikodušna osoba jednako tako složiti kako postoji jedna vrsta ponosa koja je u cijelosti mrska, a to je ponos čovjeka koji ima nešto čime se može ponositi. Ponos koji, razmjerno govoreći, ne šteti karakteru, ponos je onim stvarima koje ne odražavaju uopće nikakvu zaslugu same osobe. Stoga čovjeku nimalo ne šteti ponositi se svojom domovinom, a u usporedbi s tim samo mu malo šteti ponositi se svojim daljnjim precima. Više mu šteti ponositi se činjenicom da je zaradio novac, jer u tome on osobno ima nešto više razloga za ponos. Još mu više šteti ponositi se onime što je plemenitije od novca – intelektom. A najviše mu od svega šteti cijeniti samoga sebe zbog najvrjednije stvari na svijetu – dobrote. Čovjek koji je ponosan na ono što mu se zaista može pripisati je farizej, a čak se ni sami Krist nije mogao suzdržati da ne napadne takvoga čovjeka.”

Continue Reading
Previous Article
Next Article