HERETICI #80

by Hrvoje

“Kada bismo vidjeli Sunce prvi put, bilo bi ono najstrašniji i najljepši od svih meteora. Sada, kada ga vidimo stoti put, nazivamo ga, gnusnom i pogrdnom Wordsworthovom frazom, “svjetlost običnog dana.” Skloni smo povećavati svoje zahtjeve. Skloni smo zahtijevati šest sunaca, zahtijevati plavo sunce, zahtijevati zeleno sunce. Poniznost nas neprestano vraća natrag u prvobitnu tamu. Ondje je svako svjetlo munja, iznenađujuća i trenutna. Sve dok ne shvatimo tu izvornu tamu, u kojoj nemamo ni vida, niti očekivanja, ne možemo od srca i poput djeteta veličati sjajnu senzacionalnost stvari.

Poniznom čovjeku, i to jedino poniznom čovjeku, Sunce je doista Sunce; poniznom čovjeku, i to jedino poniznom čovjeku, more je doista more. Kada pogleda u sva lica na ulici, on ne uviđa samo da su ti ljudi živi, on uviđa s potresnim zadovoljstvom da nisu mrtvi.”

Continue Reading
Previous Article
Next Article