HERETICI #77

by Hrvoje

“U naše vrijeme, ljubav i milosrđe su moderne krjeposti; osvijetljene su Dickensovim divovskim plamenom. Nada je danas moderna krjepost; našu je pozornost za nju zarobila Stevensonova iznenadna i srebrna truba. Ali vjera nije moderna, i u svakom se kutku uobičajeno na nju nabacivati činjenicom kako se radi o paradoksu. Svi s porugom ponavljaju onu poznatu djetinjastu definiciju kako je vjera “sposobnost vjerovanja u ono za što znamo da je neistinito.” Pa ipak, vjera nije nimalo veći paradoks od nadanja i ljubavi. Ljubav je sposobnost branjenja onoga za što znamo da je neobranjivo. Nada je sposobnost da budemo veseli u okolnostima za koje znamo da su očajničke. Istina je kako postoji stanje nadanja koje pripada sjajnim izgledima i jutru; ali to nije krjepost nadanja. Krjepost nadanja postoji jedino za vrijeme zemljotresa i pomrčine. Istina je kako postoji nešto grubo nazvano milosrđem, što označava milosrđe prema zaslužnim siromasima; ali milosrđe prema zaslužnima uopće nije milosrđe, nego pravednost. Nezaslužni su oni kojima je milosrđe potrebno, pa taj ideal ili uopće ne postoji, ili postoji u cijelosti za njih. U praktične svrhe, upravo u beznadnom trenutku potreban nam je čovjek ispunjen nadom, pa ta krjepost ili uopće ne postoji, ili počinje postojati u tome trenutku. Upravo u onome trenutku kada nada prestaje biti razumna, ona postaje korisna.”

Continue Reading
Previous Article
Next Article