HERETICI #66

by Hrvoje

“Posve je istinito, naravno, da snažna sreća dolazi uglavnom u izvjesnim prolaznim trenutcima; ali nije istina da o njima trebamo razmišljati kao o prolaznima, ili u njima uživati jednostavno “zbog samih tih trenutaka.” Činiti to znači racionalizirati sreću, i stoga ju uništiti. Sreća je misterija, poput religije, i nikada ju ne bi trebalo racionalizirati. Pretpostavimo da čovjek doživi doista sjajan trenutak užitka. Ne mislim pri tome na nešto povezano s djelićem glazure, mislim na nešto u čemu je sadržana silna sreća – gotovo bolna sreća. Čovjek može iskusiti, na primjer, trenutak zanosa prve ljubavi, ili trenutak pobjede u bitci. Ljubavnik uživa u trenutku, ali baš izričito ne zbog samoga trenutka. On u njemu uživa zbog žene, ili zbog sebe samoga. Ratnik uživa u trenutku, ali ne zbog samoga trenutka; on u njemu uživa zbog barjaka. Cilj što ga barjak predstavlja može biti budalast i nestalan; ljubav može biti mladenačka ljubav, i trajati tjedan dana. Ali domoljub o barjaku razmišlja kao o vječnom; ljubavnik o svojoj ljubavi razmišlja kao o nečemu što ne može završiti. Ti su trenutci ispunjeni vječnošću; ti su trenutci radosni zato što ne djeluju kratkotrajno. Jednom ih samo pogledajte kao trenutke na Paterov način, i postat će jednako hladni kao Pater i njegov stil. Čovjek ne može voljeti smrtne stvari. On jedino može na trenutak voljeti besmrtne stvari.”

Continue Reading
Previous Article
Next Article