HERETICI #101

by Hrvoje

“Ali najupadljiviji primjer od svih, upadljiviji, rekao bih, čak i od ovih dvaju primjera, primjer je g. H. G. Wellsa. On je krenuo od neke vrste sumanutog djetinjstva čiste umjetnosti. Započeo je stvaranjem novoga neba i nove Zemlje, s istim neodgovornim nagonom kojim ljudi kupuju novu kravatu ili novi ukras za manžetu. Počeo je zabavljajući se sa zvijezdama i sustavima kako bi stvorio kratkotrajne anegdote; ubio je svemir u šali. Otada je postajao sve ozbiljniji i ozbiljniji te je postao, što se ljudima neizbježno dogodi kada postaju sve ozbiljniji i ozbiljniji, sve uskogrudniji i uskogrudniji. Bio je lakomislen u vezi sumraka bogova; ali je ozbiljan u vezi londonskog omnibusa. Bio je nemaran u “Vremenskom stroju,” jer taj se roman bavio samo sudbinom svih stvari; ali je pažljiv, pa čak i oprezan, u “Razvoju čovječanstva,” jer se bavi neposrednom budućnošću. Počeo je s krajem svijeta, i to je bilo lako. Sada je prešao na početak svijeta, a to je teško. Ali glavni je rezultat svega toga jednak kao i u ostalim slučajevima. Ljudi koji su bili doista odvažni umjetnici, realistični umjetnici, beskompromisni umjetnici, oni su ljudi za koje se naposljetku ipak utvrdilo kako pišu “sa svrhom.””

Continue Reading