Mjesec: veljača 2019.

HERETICI #101

by Hrvoje
"Ali najupadljiviji primjer od svih, upadljiviji, rekao bih, čak i od ovih dvaju primjera, primjer je g. H. G. Wellsa. On je krenuo od neke vrste sumanutog djetinjstva čiste umjetnosti. Započeo je stvaranjem novoga neba i nove Zemlje, s istim neodgovornim nagonom kojim ljudi kupuju novu kravatu ili novi ukras za manžetu. Počeo je zabavljajući se sa zvijezdama i sustavima kako bi stvorio kratkotrajne anegdote; ubio je svemir u šali. Otada je postajao sve ozbiljniji i ozbiljniji te je postao, što se ljudima neizbježno dogodi kada postaju sve ozbiljniji i ozbiljniji, sve uskogrudniji i uskogrudniji. Bio je lakomislen u vezi sumraka bogova; ali je ozbiljan u vezi londonskog omnibusa. Bio je nemaran u "Vremenskom stroju," jer taj se roman bavio samo sudbinom svih stvari; ali je pažljiv, pa čak i oprezan, u "Razvoju čovječanstva," jer se bavi neposrednom budućnošću. Počeo je s krajem svijeta, i to je bilo lako. Sada je prešao na početak svijeta, a to je teško. Ali glavni je rezultat svega toga jednak kao i u ostalim slučajevima. Ljudi koji su bili doista odvažni umjetnici, realistični umjetnici, beskompromisni umjetnici, oni su ljudi za koje se naposljetku ipak utvrdilo kako pišu "sa svrhom.""
Continue Reading

HERETICI #100

by Hrvoje
"Ljudski mozak je stroj za stvaranje zaključaka; ako ne može doći do zaključka, znači da je zapušten. Kada čujemo za čovjeka koji je previše pametan da bi vjerovao, slušamo o nečemu što ima gotovo proturječan karakter. To je kao slušati o čavlu koji je bio previše dobar da bi držao tepih pričvršćen za tlo; ili o zasunu koji je bio previše snažan da bi držao vrata zatvorena. Teško da čovjek može biti definiran, u Carlyleovom stilu, kao životinja koja izrađuje oruđe; mravi i dabrovi i mnoge druge životinje izrađuju oruđe, u smislu da stvaraju nekakva pomagala. Čovjek može biti definiran kao životinja koja stvara dogme. Dok nagomilava doktrinu na doktrinu, te zaključak na zaključak, oblikujući neki veličanstveni filozofski i religijski nacrt, on, u jedinom opravdanom smislu što mu ga izražavanje pruža, postaje sve više i više čovjekom. Kada odbacuje jednu doktrinu za drugom u profinjenoj sumnjičavosti, kada se odbija vezati za sustav, kada kaže kako je nadrastao definicije, kada kaže kako ne vjeruje u odlučnost, kada, u svojoj vlastitoj mašti, sjedi poput Boga, ne držeći se nikakvog konkretnog vjerovanja, već razmatrajući sva, tada on samim tim procesom polagano tone unatrag u nejasnoću skitničkih životinja i u nesvjesnost trave."
Continue Reading

HERETICI #99

by Hrvoje
"Dovoljan je dokaz kako u biti nismo demokratska država to što se uvijek pitamo što ćemo učiniti sa siromasima. Kada bismo bili demokrati, pitali bismo se što će siromasi učiniti s nama. Kod nas vladajuća klasa samoj sebi uvijek govori, "Koje ćemo zakone donijeti?" U potpuno demokratskoj državi, uvijek bi govorila, "Kojih se zakona možemo pridržavati?" Potpuno demokratske države možda nikada nije ni bilo. Ali čak je i feudalno doba u praksi bilo toliko demokratsko, da je svaki silnik znao kako će se svaki zakon što ga on donese najvjerojatnije okrenuti i protiv njega. Njegovo bi perje moglo biti odsječeno zbog kršenja zakona o pretjeranoj raskoši. Glava bi mu mogla biti odsječena zbog veleizdaje. Ali moderni zakoni gotovo su uvijek zakoni koji se donose kako bi pogodili podređenu klasu, ali ne i vladajuću."
Continue Reading

HERETICI #98

by Hrvoje
"Izvjesni instinktivni pristup je taj kojim naslućujemo kako su stvari u kojima se svi ljudi slažu neizrecivo važne, dok su sve stvari po kojima se razlikuju (poput puke pameti) gotovo neizrecivo nevažne. Njemu najbliži pristup u našem običnom životu bila bi spremnost kojom bismo u bilo kojoj okolnosti uznemirenosti ili smrti uzeli u obzir tek pripadnost ljudskome rodu. Rekli bismo, nakon ponešto uznemirujućeg otkrića, "Ispod sofe se nalazi mrtav čovjek." Vrlo vjerojatno ne bismo rekli, "Ispod sofe se nalazi mrtav čovjek iznimne osobne profinjenosti." Rekli bismo, "Žena je pala u vodu." Ne bismo rekli, "Visoko obrazovana žena je pala u vodu." Nitko ne bi rekao, "U vašem se stražnjem vrtu nalaze ostatci bistrog mislioca." Nitko ne bi rekao, "Ako ne požurite i ne zaustavite ga, glazbeno izuzetno nadareni čovjek skočit će s one litice." Ali taj osjećaj, koji nam je svima zajednički kada se radi o stvarima poput rođenja i smrti, nekim je ljudima urođen i trajan u svim običnim trenutcima i na svim običnim mjestima. Bio je urođen sv. Franji Asiškom. Bio je urođen Waltu Whitmanu. Možda se i ne može očekivati da u takvom neobičnom i sjajnom stupnju prožme cijelu zajednicu ili cijelu civilizaciju; ali jedna zajednica možda ga posjeduje znatno više od druge zajednice, jedna civilizacija znatno više od druge civilizacije. Moguće je da ga nijedna zajednica nikada nije imala toliko mnogo kao rani Franjevci. Moguće je da ga nijedna zajednica nikada nije imala toliko malo kao naša."
Continue Reading

HERETICI #97

by Hrvoje
"Ukratko, čini se da moderni političari misle kako čovjek postaje praktičan samim time što daje izjave isključivo o praktičnim stvarima. Bolesno umišljanje očigledno nije problem, sve dok se radi o materijalističkom bolesnom umišljanju. Instinktivno većina nas osjeća kako je, u praktičnim stvarima, istinito upravo suprotno. Ja bih zasigurno radije dijelio svoj stan s gospodinom koji umišlja da je Bog nego s gospodinom koji misli da je skakavac. Neprestano biti proganjan praktičnim slikama i praktičnim problemima, bez prestanka misliti o stvarima kao stvarnima, kao žurnima, kao da su u procesu dovršavanja – to ne dokazuje da je čovjek praktičan; to se, doista, ubraja u najtipičnije znakove ludila. To što su naši moderni državnici materijalisti nije uopće u sukobu s činjenicom da su i morbidni. Ako čovjek vidi anđele u viziji, to ga može učiniti pretjerano sklonim natprirodnom. Ali to što vidi zmije tijekom delirium tremensa ne čini ga sklonim prirodi."
Continue Reading

HERETICI #96

by Hrvoje
"Postoje tri jasno razlučive klase vrhunskih satiričara koji su istovremeno i veliki ljudi – odnosno, tri klase ljudi koji se nečemu mogu smijati, a da pri tome ne izgube dušu. Prvi tip satiričara je čovjek koji prije svega uživa u sebi, a zatim uživa i u svojim neprijateljima. U tom smislu on voli svoga neprijatelja, a po nekoj vrsti pretjeranog naglašavanja kršćanstva, on svoga neprijatelja voli tim više, čim više i on sam postaje neprijatelj. On raspolaže nekom vrstom svladavajuće i agresivne sreće u svome izražavanju ljutnje; njegova je kletva jednako čovječna kao blagoslov. Veliki primjer ove vrste satire je Rabelais. To je prvi tipični primjer satire, satire koja je rječita, koja je silovita, koja je neprilična, ali koja nije zlobna."
Continue Reading

HERETICI #95

by Hrvoje
"Kada, na primjer, govorimo o nekom beskrupuloznom liku iz svijeta trgovine, pa kažemo kako bi on sve učinio za novac, koristimo prilično netočan izraz te ga izuzetno klevećemo. On ne bi sve učinio za novac. On bi neke stvari učinio za novac; on bi, na primjer, prodao svoju dušu za novac; i, kao što je Mirabeau duhovito rekao, bio bi prilično mudar kada bi "novac uzimao za besmislice." On bi ugnjetavao čovječanstvo za novac; ali kako stvari stoje, čovječanstvo i duša ne predstavljaju ono u što on vjeruje; to nisu njegovi ideali. Ali on ima svoje mutne i osjetljive ideale; i ne bi ih obeščastio za novac. Ne bi za novac pio iz zdjele za juhu. Ne bi za novac nosio svoj kaput naopako. Ne bi za novac proširio glas kako mu slabi umna sposobnost. U stvarnoj praksi života, po pitanju ideala otkrivamo točno ono što smo već otkrili po pitanju rituala. Otkrivamo kako, iako postoji posve stvarna opasnost pojave fanatizma od ljudi koji imaju nezemaljske ideale, trajna i neposredna opasnost pojave fanatizma dolazi od ljudi koji imaju svjetovne ideale."
Continue Reading

HERETICI #94

by Hrvoje
"Umjetnički temperament je bolest koja pogađa amatere. To je bolest koja nastaje kada ljudi nemaju zadovoljavajuću moć izražavanja, kojom bi oslobodili element umjetnosti iz svojih bića i tako ga se riješili. Za svakog je duhovno zdravog čovjeka blagotvorno osloboditi umjetnost koja u njemu prebiva; nužno je za svakog duhovno zdravog čovjeka po svaku se cijenu riješiti umjetnosti koju nosi u sebi. Umjetnici velike i zdrave vitalnosti lako se rješavaju svoje umjetnosti, lako kao što dišu, ili lako kao što se znoje. Ali za manje snažne umjetnike to postaje pritisak te stvara očiglednu bol, koja se naziva umjetničkim temperamentom. Stoga su iznimno vrijedni umjetnici sposobni biti obični ljudi – ljudi poput Shakespearea ili Browninga. Mnogo je stvarnih tragedija umjetničkog temperamenta, tragedija taštine ili nasilja ili straha. Ali velika je tragedija umjetničkog temperamenta u tome, što on ne može stvarati umjetnost."
Continue Reading

HERETICI #93

by Hrvoje
"Iznimno velikim umovima stvari u kojima se ljudi slažu toliko su neizmjerno važnije od stvari po kojima se razlikuju, da potonje, u svim praktičnim prigodama, nestaju. U njima je previše drevnog smijeha da bi uopće podnijeli raspravu o razlikama između šešira dvojice muškaraca koje je obojicu rodila žena, ili između blago različitih kultura dvojice muškaraca koji obojica moraju umrijeti. Prvorazredni veliki čovjek jednak je drugim ljudima, poput Shakespearea. Drugorazredni veliki čovjek pada na koljena pred drugim ljudima, poput Whitmana. Trećerazredni veliki čovjek je nadmoćan prema drugim ljudima, poput Whistlera."
Continue Reading

HERETICI #92

by Hrvoje
"Da cijelu stvar vrlo jednostavno sažmem, ako me g. McCabe pita zašto unosim neozbiljnost u raspravu o prirodi čovjeka, ja mu odgovaram, zato što je neozbiljnost dio ljudske prirode. Ako me pita zašto uvodim ono što on naziva paradoksima u filozofski problem, ja mu odgovaram, zato što su svi filozofski problemi skloni postati paradoksalnima. Ako prigovori na moj buntovnički stav prema životu, ja mu odgovaram kako život i jeste pobuna. I tvrdim da je Svemir, barem kako ga ja vidim, puno više nalik vatrometima u Kristalnoj palači nego što je nalik njegovoj vlastitoj filozofiji. Cijeli kozmos okružuje napeta i tajanstvena svečanost – poput priprema za dan Guya Fawkesa. Vječnost je predvečerje nečega. Nikada ne pogledam u zvijezde, a da ne osjetim kako su one ognji dječačke rakete, zaustavljeni u svome vječnom padu."
Continue Reading