SITNICE KOJE ŽIVOT ZNAČE #43

by Hrvoje

“Zar ne vidiš,” rekao sam, “da su bajke u svojoj suštini prilično uvjerljive i izravne; dok su ova vječna književna djela o modernom životu u svojoj prirodi u biti nevjerojatna? Narodna predaja znači da je duša zdrava, dok je svemir divlji i prepun čuda. Realizam znači da je svijet dosadan i ispunjen rutinom, dok je duša bolesna i vrišti. Problem bajke je – što će zdrav čovjek učiniti s fantastičnim svijetom? Problem modernog romana je – što će luđak učiniti s dosadnim svijetom? U bajkama svemir postaje lud; no junak ne poludi. U modernim romanima junak je lud i prije nego što knjiga počne te pati zbog grube postojanosti i okrutne razumnosti svemira. U izvrsnoj priči o ‘Zmajevoj baki,’ u svim ostalim Grimmovim pričama, pretpostavlja se da će mladić koji kreće u svoje pohode posjedovati sve temeljne vrline; da će biti hrabar, ispunjen vjerom, razuman, da će poštovati svoje roditelje, držati svoju riječ, spašavati jednu vrstu ljudi, usprotiviti se drugoj vrsti, ‘parcere subjectis et debellare,’ itd. Zatim, uzimajući razumnost kao središte, pisac se zabavlja zamišljajući što bi se dogodilo kada bi cijeli svijet posve poludio, kada bi Sunce pozelenjelo, a Mjesec poplavio, kada bi konji imali šest nogu, a divovi dvije glave. Ali vaša moderna književnost uzima ludilo za svoje središte. Stoga ona gubi zanimanje čak i luđaka. Luđak sam sebi nije neočekivan, jer on je posve ozbiljan; to je ono što ga čini luđakom. Čovjek koji misli da je komad stakla, sebi je jednako dosadan kao i komad stakla. Čovjek koji misli da je pile, sebi je jednako običan kao i pile. Jedino razumnost može vidjeti čak i mahnitu poeziju u ludilu. Stoga su te mudre stare priče učinile junaka običnim, a priču neobičnom. Ali vi ste učinili junaka neobičnim, a priču običnom – toliko običnom – o, toliko strašno običnom.”

Continue Reading