NAPOLEON OD NOTTING HILLA #4

by Hrvoje

“Rođen sam, poput drugih ljudi, na komadiću zemlje, koji sam volio jer sam tamo igrao dječačke igre, i zaljubio se, i pričao sa svojim prijateljima po cijele noći, koje su bile noći bogova. I osjećam se zbunjeno. Ti mali vrtovi gdje smo si izražavali ljubav. Te ulice na koje smo iznosili svoje mrtve. Zašto bi to bila sasvim obična mjesta? Zašto bi bila smiješna? Zašto bi bilo groteskno reći, da je poštanski sandučić pjesnički, kad cijelu jednu godinu nisam mogao ugledati crveni poštanski sandučić na žutom predvečerju u izvjesnoj ulici, a da ne budem slomljen nečime, što Bog čuva kao tajnu, ali što je jače od tuge ili radosti? Zašto bi itko imao pravo nasmijati se dok izgovara riječi “ideal Notting Hilla”? – Notting Hilla, u kojemu tisuće besmrtnih duša naizmjenično plamti nadom i strahom.”

Continue Reading