KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #37

by Hrvoje

“Draga moja djevojko, s tvojim je bratom sve u redu, jednako kao i s tobom. On je samo ono, što nazivaju zaštićenim neurotikom, što je njihov uvijeni način da kažu kako on ima posebnu vrstu kože, na koju se ne hvata glazura javnih škola, već samo sklizne poput vode s patkinih leđa. Vjerojatno i bolje za njega, dugoročno gledano. Ali čak i ako pretpostavimo da doista ostane malo više poput djeteta, nego većina nas. Postoji li nešto naročito strašno u vezi djeteta? Zadrhtite li, kada pomislite na svoga psa, samo zato što je sretan i što Vas voli, a ipak ne može izvesti četrdeset i osam Euklidovih teorema? Biti pas nije bolest. Biti dijete nije bolest. Čak ni ostati dijete nije bolest; ne poželite li ponekad da svi možemo ostati djeca?”

Continue Reading