KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #36

by Hrvoje

“Bio sam na kraju svijeta, i među šljamom zemlje; bio sam među svakakvim odrpancima, koji nisu imali gotovo ništa za dati i koji su to često bili vrlo neskloni dati. Mahao sam brodovima u prolazu i dovikivao putnicima u prolazu, i nesumnjivo su me zbog toga iskreno proklinjali. Ali nikome nikada nije bilo čudno što sam tražio pomoć. Zasigurno nitko nije smatrao zločinom, što sam vikao prema brodu dok sam se utapao, ili puzao prema logorskoj vatri kada sam umirao. U svim tim divljim morima i pustim mjestima, ljudi su doista prihvaćali kao posve prirodno da moraju spasiti one koji se utapaju i one koji umiru. Nikada nisam zaista bio kažnjen što sam siromašan, sve dok nisam došao u civilizirani grad. Nikada nisam bio proglašen kriminalcem zbog traženja sućuti, sve dok se nisam vratio kući.”

Continue Reading