KVARTET KREPOSNIH KRIMINALACA #32

by Hrvoje

“Dragi moj momče, a ti si hladni i racionalni čovjek od znanosti,” reče Windrush opušteno. “U kakvim se praznovjerjima ti valjaš! U kakvoj srednjovjekovnoj tami promišljaš po čitave dane! Ja sam samo jadni, neostvarivi, pjesnički sanjar, ali uvjeravam te, ja se nalazim na jasnom danjem svjetlu. Zapravo, nikada nisam bio udaljen od njega, čak ni onda kada ste me smjestili u onaj ugodni mali sanatorij na dan ili dva. Bio sam ondje posve sretan, a što se tiče luđaka, no, došao sam do zaključka kako su oni znatno zdraviji od mojih prijatelja izvan ludnice.”

Continue Reading