HERETICI #2

by Hrvoje

“Pretpostavimo da se na ulici pokrenula velika strka u vezi nečega, recimo u vezi svjetiljke, koju mnoge utjecajne osobe žele srušiti. Redovnik odjeven u sivo, koji predstavlja duh Srednjega vijeka, upitan je za mišljenje o toj temi te počinje govoriti, suhoparnim načinom učenjaka, “Razmotrimo, prije svega, moja braćo, vrijednost Svjetlosti. Ako je Svjetlost sama po sebi dobra —” U tome je trenutku on donekle razumljivo srušen. Svi ljudi jurnu prema svjetiljki, svjetiljka je srušena za deset minuta, a oni krenu čestitati jedni drugima na svojoj nesrednjovjekovnoj praktičnosti. Ali stvari se u svom daljnjem tijeku ne rješavaju baš posve lako. Neki su ljudi srušili svjetiljku jer su željeli električno svjetlo; neki jer su željeli staro željezo; neki zato što su željeli tamu, jer su njihova djela bila zla. Neki su mislili kako nije bila dovoljno nalik svjetiljki, neki da je bila previše takva; neki su djelovali jer su željeli smrskati gradsku mašineriju; neki jer su željeli smrskati bilo što. I u noći bjesni rat, u kojemu nitko ne zna koga udara. I tako, postupno i neizbježno, danas, sutra, ili sljedećeg dana, vraća se uvjerenje kako je redovnik ipak bio u pravu, i kako sve ovisi o tome kakva je filozofija Svjetlosti. Jedino što o onome o čemu smo mogli raspravljati pod plinskom svjetiljkom, sada moramo raspravljati u tami.”

Continue Reading
Previous Article
Next Article