DRUŽBA DUGOG LUKA #31

by Hrvoje

“Za mene je postojala i postoji samo jedna stvar; nešto što u normalnom smislu nisam uopće niti poznavao. Hodao sam svijetom slijep, očiju okrenutih prema unutra, gledajući u tebe. Danima nakon noći u kojoj bih te sanjao, bio bih slomljen; poput čovjeka koji je vidio duha. Čitao sam ponovno i ponovno veličanstvene i svečane stihove starih pjesnika, jer su te jedino oni bili dostojni. A kada sam te igrom slučaja ponovno ugledao, mislio sam da je svijet već došao kraju; i upravo je taj povratak i romantični susret s one strane groba previše dobar da bi bio istinit.”

Continue Reading